Katolička Crkva u Bugarskoj

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 407465 od 2. siječnja 2022. u 14:54 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Cite book +{{Citiranje knjige))
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Katolička crkva svetog Pavla u gradu Ruseu.

Katolička Crkva u Bugarskoj dio je svjetske Katoličke Crkve, pod vodstvom pape i Rimske kurije. Prema broju vjernika druga je najveća kršćanska zajednica u Bugarskoj, odmah iza Bugarske pravoslavne crkve. Katolička crkva u Bugarskoj svoje korijene vuče s početka Srednjeg vijeka, iz vremena Pada Zapadnog Rimskog Carstva, a održala se sve do današnjih dana.

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, ukupno se 48.945 državljana Bugarske izjasnilo katolicima[1], što je blagi porast u odnosu na popis iz 2001. prema kojemu se katolicima izjasnilo 43.811 stanovnika. Ipak, to je i dalje manje od 53.074 katolika iz 1992. godine. Većinski broj katolika su Bugari, a među ostalim narodnim zajednicama značajni udio čine i Hrvati u Bugarskoj.

Najviše katolika živjelo je u gradovima Svištovu i Plovdivu, gdje su se pripadnici tada brojne kršćanske sekte pavlićana u 16. i 17. stoljeću preobratili na katoličku vjeru. Grad s najvećim udjelom katolika je Rakovski u Plovdivskoj oblasti. Banatski Bugari su bugarska zajednica s najvišim udjelom katolika izvan matične zemlje, koji nastanjuju dijelove Srbije i Rumunjske. Od njih 12.000, više od 6.500 ipovijeda katoličku vjeru i to uglavnom u rumunjskom dijelu Banata.

Značajan udio katolika u Bugarskoj čine i preobraćeni pravoslavci, a manji udio i muslimani i protestanti koji su prešli na katoličanstvo.

1610. godine Sofija je pod jurisdikcijom nadbiksupa barskog i primasa Srbije, Marina Bizzija. On Sofiju i Ćiprovce smješta u Srbiju. [2]

Izvori

  1. Bugarski statistički zavod, Službeni rezultati popisa stanovništva iz 2011. godine, pristupljeno 12. lipnja 2012. (bug.)
  2. Bizzi, Marin (1985). Iskušenja na putu 1610. godine, str.102.. Budva: Opštinski arhiv Budva i Leksikografski zavod Crne Gore. https://marinbizzi.wordpress.com/2011/06/19/9-dio/ 

Vanjske poveznice