Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Čedo Jovićević

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 407386 od 2. siječanj 2022. u 14:38 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Trener/izbornik/igrač +{{Infookvir nogometaš/trener/izbornik))
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Čedo Jovićević
Osobni podatci
Puno ime Čedomir Jovićević
Rođenje 14. lipnja 1952., Žabljak, Crna Gora
Smrt 11. travnja 2020., Zagreb, Hrvatska
Položaj branič, trener
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1968.1972.
1972.1982.
Lovćen Cetinje
Dinamo Zagreb
000? 000(?)
000? 000(?)
Trenerska karijera
1988.1989.
1989.1991.
2000.2002.
NK Samobor
Dinamo Zagreb (pom. trener)
Jerez CF
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 15. siječnja 2015.

Portal o životopisima
Portal o športu

Čedo Jovićević (Žabljak, 14. lipnja 1952.Zagreb, 11. travnja 2020.), bio je nogometaš i nogometni trener.[1]

Igračka karijera

Čedo Jovićević igrao je za Lovćen iz Cetinja (1968.–1972.), a potom je prešao igrati za zagrebački Dinamo (1972.–1982.) za kojega je ukupno odigrao 390 utakmica i postigao 11 pogodaka.[2]

Igračke karakteristike

Vrlo pouzdan lijevi branič, borben, odlična pregleda igre i dobre igre glavom.[2]

Trenerska karijera

Nakon završetka igračke karijere ostao je u nogometu kao trener. Prvotno je radio u Dinamovoj omladinskoj školi Hitrec–Kacian (1982.–1986.) a zatim u Slavoniji iz Požege (1986.–1987.), Radniku iz Velike Gorice (1987.–1988.), Samoboru kao glavni trener[3] (1988.–1989.), bio je pomoćnik treneru Josipu Kužeu u zagrebačkome Dinamu (1989.–1991.), a potom je otišao u Španjolsku.[2] U madridskome Realu bio je trenerom pionira i juniora (1991.–1996.), a potom je radio u Valladolidu (1996.–2000.), Jerezu kao glavni trener[4] (2000.–2002.), Zamori (2002.–2003.) i Marbelli (od 2003).[2]

Priznanja

Igrač

Klupska

Dinamo Zagreb

Obiteljska tradicija

Njegov sin Igor Jovićević također je bio profesionalni nogometaš i sada trener.

Izvori

Vanjske poveznice