Mount Saint Helens aktivan je vulkan u sjevero-zapadnom dijelu države Washington, u Kaskadskom gorju. Vulkan, koji je mirovao od 1857., počeo je pokazivati znakove aktivnosti ranih 1980-ih, kada je magma počela stvarati pritisak unutar vulkana i izdizati planinu, uzrokujući time izbočenje sa sjeverne strane planine. Čunj se izdizao oko 150 cm na dan. Znanstvenici su upozorili da bi čunj visok oko 100 m mogao izazvati veliku lavinu, ali nitko nije mogao predvidjeti da će Mt. St. Helens eksplodirati jačinom 10-megatonske bombe!
Sve je započelo 18. svibnja 1980. godine, u 8:32h. Potres magnitude 5,0 uzrokovao je klizanje oko 2 kubična km naslaga sa sjeverne strane planine prema rijeci Toutle. Vrući vulkanski plinovi i pare izlijetali su vodoravo kroz razvaljenu planinu, izderane grebene i sravnjene šume do udaljenosti 28km.
Istovremeno, vrući, mjehuričasti oblak staklastog pepela i smrvljenih stijena izbačen je u atmosferu, balon eksplozivnog navlaženog pepela strovaljivao se površinom, i ljepljiva taljevina stijenja, magma, izdizala se iz dubine. Kopnene vode su se pretvorile u paru, plinom ispunjene stijene u prašinu, 400 milijuna tona pare i prašine završilo je u atmosferi.
Struje supervrelih plinova i vulkanskog pepela, koje nazivamo vulkanoklastični tokovi, ubrzo su počele padati ponovno prema potkovastoj pukotini, prekrivajući spaljenu dolinu i izdižući je u obliku kaldere.
Začudo, tragačke patrole spasile su kasnije 198 ljudi s opustošenog područja. Ali ostalih 61 je smrtno stradalo ili proglašeno nestalim u pepelu i ruševinama.
Četiri mjeseca nakon velike erupcije u svibnju 1980., jezera i grebeni zjapili su beživotno pokraj 2 km širokog i 4 km dugačkog kratera. Oko 2 milijuna ptica, riba i životinja izginulo je u eksploziji 18. svibnja, i više od 240 km riječnih tokova kojima su se kretale pastrve i lososi, te 26 jezera je uništeno. Šume u blizini planine su rasječene ili raznešene vjetrovima pijeska uraganske jačine.
Oko 300 domova uz rijeku Toutle je sravnjeno sa zemljom ili jako oštećeno poplavama i muljnim tokovima otopljenih ledenjaka. Pepeo je zahvatio farmerska područja daleko na istoku, prekrivajući polja i oranice, začepljujući promet i ostavaljajući za sobom depresivnu, deprimirajuću atmosferu kojom kao da je planina slala svoju sivu poruku geološke vulkanske pobune.
Kao rezultat erupcije, planina visoka 2950 m smanjila se na 2550 m.
Manje erupcije pojavile su se i 1982., a posljednja erupcija koja je izbacila magmu u obliku lave bila je 1986.
Mount Saint Helens je danas nacionalni vulkanski spomenik, proglašen tako 1983.
