Drama u odgoju

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 400208 od 21. prosinca 2021. u 04:41 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži

Dramski rad nam pruža velike mogućnosti u radu s djecom, a i mladima. Danas se u svijetu rabi na mnoge načine i s različitim ciljevima.

Načini rada

  • Vi glumite – djeca ozbiljnije shvaćaju lik iz igrokaza nego vas, često se poistovjećuju s njim, osobito ako su djeca mlađa, a glumite lutkama;
  • Djeca glume – uče različite vještine (govorništvo, rad u grupi, snalažljivost, a kroz analizu likova o korektnom odnosu prema svijetu), prije prelaženja na uvježbavanje igrokaza potrebno je proći određene dramske igre i vježbe i to sljedećim redom:
  1. dramske igre u kojima dijete izražava svoj doživljaj svijeta (npr. pantomima) / dijete kompletno iznosi sebe;
  2. dramske vježbe u kojima dijete igra neki lik, ali bez jasno određenih karakteristika (npr. odglumiti kako Marsovac provodi jedan dan) / dijete liku daje i neke svoje karakteristike i osobine;
  3. dramske vježbe u kojima dijete igra lik iz priče ili bajke jasno određenih karakteristika (npr. Trnoružica) / dijete modificira lik i time ga obogaćuje;
  4. dramske vježbe u kojima se cijela grupa međusobno nepoznatih osoba nalazi na istom prostoru (npr. grupa putnika koja je preživjela potonuće broda i sad se nalazi na pustom otoku) / djeca vježbaju odnos prema drugom biću;
  5. dramske vježbe u kojima se grupa nalazi nasuprot pojedincu i obrnuto (npr. grupa istraživača proučava razloge erupcije vulkana) / djeca vježbaju kolegijalnost i rad u grupi
  • Procesna drama ili drama u nastajanju – razvija se u drugoj polovici 20. stoljeća u Engleskoj i drugim zemljama engleskog govornog područja. Pogodna je za rad sa svim uzrastima. Dvije vrste:
  1. Učenje kroz dramu – zamišljeni dramski svijet koncipira se i strukturira tako da se sudionici, ulazeći u njega, suočavaju s problemima koji ih dovode do toga da savladavaju ciljane sadržaje. Problemu se pristupa neizravno, a sudionici su u ulozi koja ih distancira od glavnog doživljaja. (npr. želite li djecu naučiti nešto o vremenu dok je vladao ban Jelačić, djeci dajte uloge obrtnika o kojima novinar Globalnog sijela radi reportažu)
  2. Drama za odgoj – ima potencijal stvaranja autentičnog dramskog doživljaja, koji sudionici mogu snažno doživjeti, ali istovremeno i sudjelovati u propitivanju značenja sadržaja na kojem je drama izgrađena (koristi se kao medij za propitivanje društvenih, socijalnih i osobnih problema, ali i za istraživanje same dramske forme, kao i za kreativno izražavanje sudionika)