William Langland

William Langland (/lnælənd/; Latinski: Willielmus de Langland ; c. 1332 - c. 1386) engleski pjesnik za kojeg se pretpostavlja da je autor srednjovjekovnog aliterativnog spjeva poznatog kao Piers Plowman (Piers orač), alegorije sa složenom raznolikošću vjerskih tema. Pjesma je jezik i koncepte klaustra pretočila u simbole i slike koje bi i diletant mogao razumjeti.

Život

O samom Langlandu malo se zna. Čini se da je rođen u zapadnom Midlandsu u Engleskoj oko 1330. godine, prema intetekstualnim dokazima u Piers Plowmanu . Pripovjedač u Piers Plowmanu doživio je svoje prvo viđenje dok spava na Malvern Hillsu (između Herefordshirea i Worcestershirea ), što sugerira određenu povezanost s tim područjem. Dijalekt pjesme također je u skladu s ovim dijelom zemlje. Piers Plowman napisan je oko 1377. godine, zato što mašta lika kaže da ga je slijedila "pet i četrdeset zima".

Bilješka iz petnaestog stoljeća u dublinskom rukopisu Piersa Plowmana kaže da je Langland bio sin Stacy de Rokayle.

Vjeruje se da je Langland rođen u Cleobury Mortimeru, Shropshire, iako je moguće da je rođen i u Ledburyu, Herefordshireu i Great Malvernu, Worcestershire. Teoriju o rođenju u Shropshireu podvrđuje trijem župne crkve Cleobury Mortimer gdje se nalazi spomen-prozor postavljen 1875. godine s prikazom vizije orača Piersa. Smatra se da je Langland bio novicijat samostana Woodhouse koji se nalazi u blizini.

Postoje snažne naznake da je Langland umro 1385. ili 1386. godine. Bilješka koju je napisao "Iohan but" (John But) u rukopisu pjesme iz četrnaestog stoljeća (Rawlinson 137) izravno upućuje na Langlandovu smrt: "whan this werke was wrouyt, ere Wille myte aspie/ Deth delt him a dent and drof him to the erthe/ And is closed vnder clom" (" jednom kad je ovo napravljeno, prije nego što je Will bio svjestan / Smrt ga je udarila i srušila na tlo / A sada je zakopan pod zemljom") . Prema Edith Rickert, čini se da je John But umro 1387. godine, što ukazuje da je Langland umro malo prije ovog datuma.

Većina onoga što se vjeruje o Langlandu rekonstruirano je prema Piers Plowmanu . Tekst pjesme (C verzija) sadrži odlomak u kojem se pripovjedač opisuje kao „loller“ (neobrazovan) ili „idler“ (neradnik) koji živi u londonskom području Cornhill, a odnosi se na svoju suprugu i dijete. Također sugerira da je bio znatno iznad prosječne visine i da je zarađivao čitajući molitve za mrtve. Međutim, razlika između alegorije i stvarnosti u Piers Plowmanu je suptilna, a cjelokupni odlomak, kako primjećuje Wendy Scase, podsjeća na lažnu tradiciju ispovijedanja u srednjovjekovnoj književnosti (također viđenu u Confessio Goliae i u romanu Jean-a Meuna -a Roman de la Rose ).

Sličan odlomak u konačnom pasusu verzija B i C pruža daljnje dvosmislene detalje o pjesnikovoj ženi i njegovim mukama uzrokovanih Elde (Starošću), uključujući ćelavost, giht i impotenciju. To može ukazivati na to da je pjesnik dosegnuo srednju dob do 1370-ih, ali točnost odlomka dovodi u pitanje konvencionalna priroda opisa i činjenicu da se događa pred kraj pjesme, kad Willov osobni razvoj dolazi do svog logičnog svršetka.

Detaljno i visoko sofisticirano vjersko znanje prikazano u pjesmi ukazuje na to da je Langland imao neke veze sa svećenstvom, ali priroda ovog odnosa nije sigurna. Pjesma ne pokazuje očitu pristranost prema nekoj određenoj skupini ili redu crkvenjaka, ali je ujednačena u svom antiklerikalizmu . To otežava usklađivanje Langlanda s bilo kojim određenim crkvenim redom. "Vjerojatno ga se najbolje smatra", piše John Bowers, "kao člana one značajne skupine dobrotvornih službenika koji su činili radikalni rub suvremenog društva ... loše obučeni Will prikazan je kako putuje selom, pomahnitali disident koji ne pokazuje poštovanje prema nadređenima ". Malcolm Godden je predložio da je Langland živio kao putujući pustinjak, privremeno se vežući za zaštitnika i razmjenjujući usluge pisanja za sklonište i hranu.

Izdanje Piers Plowmana iz 1550. godine Roberta Crowleyja promoviralo je ideju da je Langland sljedbenik Johna Wycliffea . Međutim, ovaj zaključak je neuskladiv s ranim prikazom Oračevog lika. Istina je da su Langland i Wycliffe dijelili mišljenje o mnogim aspektima srednjovjekovnog života: obojica su dovodili u pitanje vrijednost indulgencija i hodočašća, promovirali upotrebu narodnog jezika u propovijedanju, napadali klerikalnu korupciju, pa čak i zagovarali oduzimanje prava. Ali o tim se temama široko raspravljalo tijekom kasnog 14. stoljeća i nisu se posebno povezivale s Wycliffeom za vrijeme Langlandova života. Također, kako primjećuje Pamela Gradon, ni u jednom trenutku Langland ne ponavlja Wycliffeova karakteristična učenja o sakramentima .

Pripisivanje

Pripisivanje Piersa Plowmana Langlandu počiva uglavnom na dokazima rukopisa koji se nalazi na Trinity Collegeu u Dublinu (MS 212). Ovaj rukopis pripisuje Piersa Plowmana Willielmiju de Langlandu, sinu Stacy de Rokayle, "koji je umro u Shipton-under-Wychwoodu, stanaru lorda Spensera u grofoviji Oxfordshire". U drugim se rukopisima autor imenuje Robert ili William Langland, ili Wilhelms W. (najvjerojatnije skraćenica za Williama od Wychwooda).

Čini se da i sama pjesma upućuje na Langlandovo autorstvo. U jednom trenutku pripovjedač primjećuje: "Živio sam u Londonu [...] moje ime je longe wille (slično značenje kao Langland)" (B XV.152). To se može uzeti kao šifrirano pozivanje na pjesnikovo ime, u stilu kasnosrednjovjekovne literature (vidi, na primjer, Villonove akrostihe u Le Testamentu ). Međutim, također se sugerira da su srednjovjekovni prepisivači i čitatelji ovu liniju mogli shvatiti kao da se odnosi na "Williama Longwillea", pseudonim koji je koristio pobunjenik iz Norfolka

Iako postoji malo drugih dokaza, Langlandovo je autorstvo široko prihvaćeno od 1920-ih. Međutim, nije posve sporno, kao što je pokazao nedavni rad Stelle Pates i C. Davida Bensona.

Vidi također

Biser (pjesma)
Piers Plowman

Izvori

John M. Bowers, "Piers Orač i policija: bilješke prema povijesti Wycliffite Langlanda", Godišnjak za Langland studije 6 (1992), pp. 1–50.
Pamela Godden, "Langland i ideologija neslaganja," Zbornik Britanske akademije 66 (1980), pp. 179–205.
Malcolm Gradon, Stvaranje Piers Plowmana (London: Longman, 1990).ISBN 0-582-01685-1 ISBN 0-582-01685-1
Edith Rickert, "John But, glasnik i tvorac", Moderna filologija 11 (1903), pp. 107–17.
Wendy Scase, Piers Plowman i novi antiklerikalizam (Cambridge: Cambridge University Press, 1989.).ISBN 0-521-36017-X ISBN 0-521-36017-X .

Vanjske poveznice

Internacionalno društvo Piers Plowman Web stranica međunarodne znanstvene organizacije za proučavanje Piers Plowmana i drugih aliterativnih pjesama; uključuje bazu podataka svih stipendija o ovim pjesmama od 1986. godine.
Elektronska arhiva Piers Plowman Višerazinska, hipertekstualno povezana elektronička arhiva tekstualne tradicije sve tri verzije alegorijske vizije snova iz XIV stoljeća Piers Plowman.
Djela William Langland na Projekt Gutenbergu