Umberto Boccioni

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 39313 od 20. kolovoza 2021. u 01:36 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir likovni umjetnik

Umberto Boccioni (Reggio di Calabria, 19. listopada 1882. - Verona, 17. kolovoza 1916.), talijanski slikar i kipar; jedan od inicijatora futurizma i njegov glavni teoretičar u slikarstvu.

Životopis

Razvijanje boce u prostoru, bronca, 1913., Metropolitan, New York

Obitelj Boccioni je izvorno bila iz talijanske regije Romagna, ali je Umberto rođen u mjestu Reggio di Calabria, najjužnijoj točki Apeninskog poluotoka, a potom se obitelj odselila u Forlì (Emilia-Romagna), Genovu, Padovu i naposlijetku Cataniju (Sicilija) gdje je 1898. god. Umberto završio srednju školu. Iste godine je upisao Likovnu akademiju u Rimu (Accademia di Belle Arti di Roma)[1]. Boccioni je učio slikarstvo od 1898.-1902. god. u ateljeu slikara Giacoma Balle, gdje je naučio slikati u maniri pointilista. God. 1907. nastanio se u Milanu i postupno došao pod utjecaj pjesnika Filippa Marinettija koji je pokrenuo književni pokret futurizma, a koji slavi dinamizam moderne tehnologije. Umjetnici kao što su Carla Carrà, Luigija Russola, Giacoma Ballu i Gina Severinija su potpisali Boccioniijev „Manifest slikara futurista” (Manifesto dei pittori futuristi, 1910.) koji je promicao simbole moderne tehnologije - nasilje, snagu i brzinu[2].

Boccioni, vjerojatno pod utjecajem kubizma nakon posjeta Parizu 1911.-1912., zainterao se za skulpturu i 1912. god. je objavio svoj „Futuristički manifest kiparstva”, u kojemu je nekoliko njegovih prijedloga predvidjelo razvoj moderne skulpture.

Kao sudionik 1. svjetskog rata, razuvjerio se u Marinettijev moto '„rat je jedina higijena svijeta”', te skovao glasovitu jednadžbu rat = kukci + dosada. Poginuo je na ratištu pokraj Verone padom s konja. Bio je najtalentiraniji futuristički umjetnik i njegova prerana smrt označila je stvarni kraj pokreta.

Djela

Bio je antitradicionalist, njegove slike i kipovi izražavaju novu estetiku prostornog dinamizma, pokreta i brzine. Njegova prva velika futuristička slika, „Pobuna u galeriji” (1909.), ostala je blizu pointilizma i pokazala je povezanost s futurizmom samo svojom nasilnom temom i dinamičnom kompozicijom. „Grad koji se uspinje” (1910.-1911.) je, međutim, uzorno futurističko djelo u svojoj zastupljenosti dinamike, pokreta i brzine. Vrtoglavost ljudskih figura u tim scenama gužve ponavljaju se fragmentirani, ali ritmički, prema futurističkom stilu dok je mišićna energija koju stvaraju nepovezana s futurističkim kultom stroja[2]. Motivi i teme njegovih radova su grad, stroj, kaos svakodnevice. U svojim slikama koristio se komplementarnim bojama i izbjegavao ravne linije, isti motiv prikazivao je u susljednim točkama vremena, efektno sugerirajući njegovo kretanje u prostoru (npr. „Dinamizam biciklista”, Dinamismo di un ciclista, 1913).

Kao kipar, radio je u drvetu, željezu, staklu. Naime, Boccioni je zagovarao uporabu netradicionalnih materijala poput stakla, cementa, tkanina, i električnih svjetala, i pozvao je na kombiniranje raznih materijala u istoj skulpturi. Zamislio je novu vrstu plastike koja bi ukalupila i zatvorila prostor unutar sebe[2]. Tako malobroje skulpture koje su danas preostale ilustriraju predmete u pokretu u interakciji s okolnim prostorom. U praksi, međutim, Boccionijeve skulpture su bile mnogo više tradicionalnije nego njegove teorije. Samo Razvijanje boce u prostoru (1912.) uspješno stvara skulpturu prostora,a njegovo najpoznatije djelo, Jedinstveni oblici kontinuiteta u prostoru (1913), jedno je od remek-djela rane moderne skulpture.

Slike

  • Crveni automobil (Automobile rossa, 1904.-1905.)
  • Grad koji se uspinje (La città che sale, 1910.)
  • Snaga jedne ulice (Forze di una strada, 1911.)
  • Ulica ulazi u kuću (La strada entra nella casa, 1911.)
  • Ciklus Duševna stanja (Stati d'animo, 1911.-1912.)
  • Elastičnost (Elasticità, 1912.)
  • Dinamizam biciklista (Dinamismo di un ciclista, 1913.)
  • Dinamizam nogometaša (Dinamismo di un giocatore di calcio, 1913.)

Skulpture

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Wikimedijinom Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Boccioni Umberto Boccioni
  • Razvijanje boce u prostoru (Sviluppo di una bottiglia nello spazio, 1913.)
  • Jedinstveni oblici kontinuiteta u prostoru (1913.)
  • Dinamizam konja u trku + kuće (Dinamismo di un cavallo in corsa + case, 1914.-1915.)

Izvori

  1. Ester Coen, Umberto Boccioni, The Metropolitan Museum of Art, New York, 1989., str. 13.–16. ISBN 0870995227
  2. 2,0 2,1 2,2 Umberto Boccioni na stranicama Encyclopaedia Britannica (engl.) Pristupljeno 9. studenoga 2013.