Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Petar Lubarda

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 391522 od 11. prosinac 2021. u 21:13 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir likovni umjetnik

Petar Lubarda (srpska ćirilica: Петар Лубарда; Ljubotinj kod Cetinja, 27. srpnja 1907. – Beograd, 13. veljače 1974) je bio srpski[1] slikar iz 20. stoljeća, redoviti član Srpske akademije znanosti i umjetnosti (SANU) i vanjski član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU).[2]

Životopis

Rođen je u Ljubotinju, blizu Cetinja, Knjaževina Crna Gora. Lubardin otac bio je časnik Kraljevske jugoslavenske vojske kojeg su ubili jugoslavenski partizani, što je ostavilo traga na Lubardinoj karijeri i odgoju.[3] Dio ratnih godina proveo je u njemačkom zarobljeničkom logoru.[4] Lubarda se izjašnjavao Srbinom, i napisao pismo u kojem zahtijeva da se ovaj podak uvrsti kao dio njegove biografije u nadolazećim katalozima umjetnosti[1], i u kojem se zahtijeva da njegovo djelo bude predstavljeno kao dio paviljona Srbije.[1]

Slikarstvo je studirao u Beogradu i Parizu. Od 1932. do svoje smrti živio je u Beogradu, s izuzetkom razdoblja 1946–1950. Kada je bio profesor na umjetničkoj školi u Herceg Novom.[5] Njegovo je djelo nadahnuto srpskom poviješću i crnogorskim krajolikom.

Njegova najpoželjnija tema bila je povijesna Kosovska bitka iz 1389. godine, koju je Lubarda slikao u različitim formatima u više od 30 verzija.

Lubarda je osvojila brojne nagrade, uključujući prestižnu nagradu Herder, Medalju časti Umjetničkog društva Calcutta 1968. i mnoge druge nagrade u Europi, Brazilu, New Yorku i Tokijskom bijenalu.[6]

Kuća koju su koristili Petar Lubarda i njegova supruga Vera, a nalazi se u beogradskom naselju Senjak, pretvorena je u umjetničku galeriju s istaknutim Lubardinim djelima i osobnim predmetima.[7][8]

Galerija

Izvori