Mozart i skatologija

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 390718 od 11. prosinca 2021. u 18:19 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Kopija izvornog rukopisa Mozartova kanona "Difficile lectu". Riječi "lectu mihi mars" izabrane su baš da bi zvučale kao "Leck du mich im Arsch" ("liži mi dupe"), fraza kojom se Mozartova obitelj često koristila.[1]

Mozartov se skatološki humor odrazio u njegovim pismima i većem broju rekreativnih skladbi. Takav je materijal dugo zbunjivao njegove učenjake; neki ga proučavaju u kontekstu njegove uloge u Mozartovoj obitelji, njegovom društvu i vremenu, dok ga ostali shvaćaju kao rezultat "impresivnog popisa"[2] psihičkih bolesti od kojih je Mozart navodno bolovao.

Primjeri

Olovkom nacrtan autoportret Marije Anne Thekle Mozart iz 1777. ili 1778.

Pismo datirano 5. studenoga 1777.[3] Mozartovoj sestrični Mariji Anni Thekli Mozart primjer je u kojem se Mozart služi skatologijom. Njemački izvornik[4] sastoji se od rimovanih stihova.

„A sad, laku ti noć želim, draga moja
Krevet morat će t' moć' slomit' govna tvoja
U slatke sne kreni, na počinak zdravi
Šupak svoj okreni, na usne ga stavi.[Nap. 1]”


Mozartov kanon "Leck mich im Arsch" K. 231 (K6 382c) sadrži tekst:

„Leck mich im A[rsch] g'schwindi, g'schwindi!”


Na hrvatski se jezik ta fraza prevodi kao "Poliži mi dupe, brže, brže!"

"Leck mich im Arsch" standardni je vulgarizam u njemačkom jeziku, a naziva ga se i eufemizmom švapski pozdrav (njem. "schwäbischer Gruß"); suvremeni bi Nijemci prije rekli "Leck mich am Arsch".[5]

Kontekst

David Schroeder napisao je:

Tijek vremena stvorio je gotovo nepremostiv jaz između nas i Mozartova vremena, zbog čega još više pogrešno čitamo njegova skatološka pisma od njegovih ostalih pisama. Zbog takvih nam je pisama neugodno i pokušali smo ih zataškati, trivijalizirati ili izuzeti ih iz grupe kanonskih pisama pravdajući se patološkim razlozima.[6]

Peter Hall, kazališni redatelj, opisao je događaj tijekom kojeg je Margaret Thatcher otišla u njegovo kazalište kako bi vidjela predstavu Amadeus Petera Shaffera:

Nije bila zadovoljna. Kao prava ravnateljica žestoko me kritizirala zato što sam dopustio da se održi predstava koja je prikazivala Mozarta kao skatološkog đavolčića zaljubljenog u proste riječi. Rekla je da je nezamislivo da čovjek koji je skladao tako finu i elegantnu glazbu može imati toliko poganu jezičinu. Rekao sam joj da su Mozartova pisma potvrdila da je bio upravo takav: imao je nevjerojatno djetinjast smisao za humor... "Mislim da nisi čuo što sam rekla", odgovorila je premijerka. "Nije mogao biti takav." Idućeg sam dana [...] poslao primjerak Mozartovih pisama na adresu 10 Downing Street; čak mi je zahvalila i njezina osobna tajnica. Međutim, bilo je uzalud: bio sam u krivu jer je premijerka tako rekla.[7]

Pisma

Benjamin Simkin, endokrinolog,[8] pretpostavlja da oko 39 Mozartovih pisama sadrži skatološke tekstove. Skoro su sva ta pisma bila namijenjena Mozartovoj vlastitoj obitelji, pogotovo njegovu ocu Leopoldu, njegovoj majci Anni Mariji, njegovoj sestri Nannerl i njegovoj rođakinji Mariji Anni Thekli. Simkin tvrdi da su se Leopold, Anna Maria i Nannerl također u vlastitim pismima služili skatološkim humorom.[9] Anna Maria svojem je suprugu napisala ovo pismo (pismo je napisano 26. rujna 1777., izvornik je također u rimi):

„Zbogom, najdraži moj, i ostaj mi zdravim
Okreni šupak svoj, na usne ga stavi
Laku ti noć cijelu, i san želim pravi
Postelju si bijelu govnima rastavi.[Nap. 2][10]”


Čak se i relativno moralan Leopold poslužio skatološkom frazom u jednom pismu. Riječ je o frazi "srati naranče", što otprilike znači "uzrujati se"; fraza se nalazi u pismu napisanom u Italiji 1770.[11]

Mozart je napisao nekoliko skatoloških pisama svojoj rođakinji (u koju je, prema Maynardu Solomonu, vjerojatno bio zaljubljen)[12] Mariji Anni Thekli Mozart; ta se pisma često nazivaju "pisma za Bäsle" prema njemačkoj riječi Bäsle, umanjenici koja znači "mali rođak / mala rođakinja". U tim je pismima, koja je Mozart napisao nakon što je proveo dva ugodna tjedna s rođakinjom u njezinom rodnom Augsburgu,[13] skatologiju pomiješao s igrama riječi i aluzijama na seksualne odnose. Prijevod jednog dijela pisma koje je Mozart 5. studenoga 1777. poslao iz Mannheima glasi ovako:

„Najdraža rođice-vođice!
Stigla-digla mi je tvoja vrlo cijenjena poruka-pouka i shvatio-prihvatio sam da ste moj stric-kapric, moja strina-krinolina i ti dobro-kobro. Mi, hvala Bogu, također smo u redu-ledu... I dalje pišeš, doista sve izbacuješ iz sebe, otkrivaš se, daješ drugima da te čuju, obavještavaš me, izjašnjavaš se, ističeš mi, donosiš mi vijesti, objavljuješ mi, izjavljuješ usred bijela dana, iziskuješ, žudiš, želiš, sviđa ti se, naređuješ i da ti ja pošaljem-maljem svoj portret. Eh, dobro, pismom-kistom svakako će ti stići. O da, tako mi vjere i nade, poserem ti se na nos da ti govno dođe do brade...[14]”


U jednom pismu koje je Mozart napisao svojem ocu dok je bio u posjetu Augsburgu spominje susret Mozarta i njegove rođakinje sa svećenikom paterom Emilianom:

„[Bio je] arogantna konjina i jadni glupan ... Kad se malo napio, što se dogodilo brzo, počeo je pričati o glazbi. Otpjevao je kanon i rekao: "Nikad prije nisam čuo nešto tako divno" ... Pjevao sam treći glas, ali pjevao sam drugačiji tekst: 'P[ater] E: o du schwanz, leck mich im arsch' ["Patere Emiliane, oh, ti kretenčino, poliži mi dupe"]. Sotto voce svojoj rođakinji. Tad smo se smijali idućih pola sata.[15]”


Glazba

Mozartova glazba sa skatološkim elementima vrlo je vjerojatno skladana za rekreaciju i manju grupu prijatelja tijekom opijanja. Sve skladbe zapravo su kanoni u kojima svaki glas pjeva isti tekst i melodiju nekoliko sekundi nakon prijašnjeg glasa. Muzikolog David J. Buch napisao je:

„Možda je pomalo čudno što je Mozart izradio nekoliko primjeraka, uvrstio ih u katalog svojih radova (iz kojeg je uglavnom izostavljao kraća djela) i dopustio drugima da ih kopiraju. Ni dalje se ne zna zašto su mu se ta mala i gruba djela sviđala na sličan način kao i njegova ozbiljna i važna djela.”
(David J. Buch, "Mozart's bawdy canons, vulgarity and debauchery at the Wiednertheater", Eighteenth Century Music[1])


Reakcije članova obitelji i prijatelja

Godine 1798. Constanze je poslala pisma svojeg pokojnog muža namijenjena njegovoj rođakinji izdavačima Breitkopf & Härtel, koji su tad skupljali materijal u nadi da će moći napisati Mozartovu biografiju.[16] U popratnom je pismu napisala: "Iako nisu baš najukusnija, pisma njegovoj rođakinji puna su dosjetki i zaslužuju spomen, premda, naravno, ne mogu biti objavljena u potpunosti."[17]

Prilike u 18. stoljeću

Gottfried Prehauser, bečki glumac iz 18. stoljeća u ulozi Hanswursta

Schroeder smatra da je u 18. stoljeću skatološki humor bio javniji i više "u glavnoj struji". Njemačko je pučko kazalište u Mozartovo vrijeme nadahnula talijanska commedia dell'arte i u njemu je istaknut bio Hanswurst, sirov i robustan lik koji bi zabavljao publiku tako što bi glumio da jede velike i nevjerojatne predmete (poput cijelog teleta), nakon čega bi obavio veliku nuždu i tako ih izbacio iz tijela.[18]

Schroeder tvrdi da je skatologija u pučkom kazalištu imala političke konotacije: gledatelji su živjeli u sustavu nasljedne aristokracije zbog kojeg nisu mogli sudjelovati u politici. Vulgarnost skatologije u pučkom kazalištu pružala je kontrast profinjenoj kulturi koju su viši staleži prisilno uspostavljali.[19] U jednom od svojih pisama Mozart je plemiće opisao skatološkim frazama; plemiće na koncertu u Augsburgu iz 1777. nazvao je ovako: "vojvotkinja Nabiguzica, grofica Dobropiša, princeza Đubresmrdica i dva princa, Trbonja i Svinjokurc".[20]

U njemačkoj kulturi

Folklorist i kulturni antropolog Alan Dundes izjavio je da je zanimanje za skatološke teme posebna odlika njemačke narodne kulture koja je opstala do danas:[21]

„U njemačkom se folkloru može naći prekomjerni broj tekstova povezanih s analnošću. Scheiße (sranje), Dreck (prljavština), Mist (balega), Arsch (dupe) i ostale fraze nisu neuobičajene. Narodne pjesme, priče, izreke i narodni govori: svi oni svjedoče o njemačkom dugogodišnjem posebnom zanimanju za to područje ljudske aktivnosti. Ne tvrdim da drugi svjetski narodi ne izražavaju zdravo zanimanje za to područje, nego da se čini da su Nijemci previše zaokupljeni takvim temama. Nije stvar o razlici, nego o mjeri.[22]”


Dundes navodi velik broj primjera skatološkog humora u Mozartovim tekstovima, ali citira i skatološke tekstove Martina Luthera, Johanna Wolfganga von Goethea, Heinricha Heinea i ostalih predstavnika njemačke kulture. L. R. Karhausen komentira da je "skatologija bila uobičajena u srednjoj Europi" i ističe da je Mozartov salzburški kolega Michael Haydn također napisao skatološki kanon.[23]

Neki frazemi kojima se Mozart služio u svojim skatološkim materijalima nisu njegove izvorne ideje, nego dio folklora i kulture njegova doba: Wolfgang Mieder tvrdi da pisma za Bäsle sadrže "Mozartovu namjernu igru s onim što su uglavnom preoblikovani narodni izrazi".[24] Robert Spaethling objašnjava da je fraza "Gute Nacht, scheiß ins Bett dass' Kracht" "dječja pjesmica koja se i danas pjeva na južnom njemačkom govornom području".[25] Također, kad je Mozart Aloysiji Weber otpjevao riječi "Leck mich das Mensch im Arsch, das mich nicht will" ("Tko god me ne želi, nek' mi poliže dupe") nakon što je odbila njegovu ljubav, pjevao je postojeću narodnu pjesmu, a ne pjesmu koju je samostalno osmislio.[26]

Medicinske dijagnoze

Početkom 20. stoljeća austrijski pisac Stefan Zweig, koji je prikupio velik broj glazbenih rukopisa, pretpostavio je da Mozartovi skatološki radovi mogu biti shvaćeni kao psihološka patologija. U njegovoj su se zbirci nalazila pisma za Bäsle (tad još neobjavljena) i autografi Mozartovih skatoloških kanona "Difficile lectu" i "O du eselhafter Peierl". Poslao je primjerke pisama za Bäsle psihoanalitičaru Sigmundu Freudu s priloženim tekstom:

„Ovih devet pisama ... psihološki doista rasvjetljuju njegovu erotsku narav koja, više od naravi ostalih važnih ljudi, sadrži elemente infantilizma i koprofilije. Ovo bi moglo biti vrlo zanimljiva studija za jednog od Vaših učenika.[27]”


Freud je navodno odbio Zweigov prijedlog. Schroeder tvrdi da su kasniji psihobiografi zaplijenili pisma kao dokaze za psihopatološke Mozartove navike.[27]

Određeni su autori tijekom 1990-ih iz Mozartovih radova zaključili da je patio od Touretteova sindroma.[28] Simkin je popisao skatološka pisma i usporedio učestalost vulgarizama navedenih u njima sa sličnim vulgarizmima ostalih članova Mozartove obitelji i zaključio da su mnogo češća u Mozartovim pismima. Simkin je potom povezao skatološke materijale sa svjedočanstvima iz Mozartova vremena i pretpostavio da je Mozart patio od tikova tipičnih za Touretteov sindrom.[29] Njegove su navode prenijele novine diljem svijeta i izazvale međunarodnu senzaciju, a na mrežnim se mjestima dodatno polemiziralo.[30]

Iako se o tome često raspravljalo, teorija da je Mozart patio od Touretteova sindroma nije uvjerila širu javnost. Thomas Kammer tvrdi da je rad u kojem se predlaže ta teorija "odmah i grubo" kritiziran.[2] Kritike spominju da je riječ o pogrešnoj medicinskoj dijagnozi i da su Mozartovi učenjaci izveli pogrešne zaključke.[31] Kammer je zaključio da je "Touretteov sindrom kreativna ali neuvjerljiva dijagnoza u Mozartovoj medicinskoj povijesti". Dokaza za motoričke tikove nije bilo, a pretpostavka da su vokalni tikovi preneseni u pisani oblik nazvana je "problematičnom".[2] Neurolog i autor Oliver Sacks objavio je članak u kojem je osporio Simkinove tvrdnje,[32] a Američko udruženje Tourette dodatno je istaknulo da Simkinove tvrdnje nisu posve pouzdane.[30] Nijedan stručnjak za Touretteov sindrom ili nadležna organizacija nije potvrdila da postoje valjani dokazi za teoriju da je Mozart patio od tog poremećaja.[33] Jedan je stručnjak za Touretteov sindrom izjavio: "Premda na nekim mrežnim mjestima piše da je Mozart jedna od poznatijih osoba koja je patila od Touretteova sindroma ili OKP-a, iz opisa njegova ponašanja ne može se čvrsto zaključiti da je patio od bilo kojeg od tih poremećaja."[34]

Skatološki radovi

Pisma

U zbirci Benjamina Simkina nalaze se Mozartova skatološka pisma upućena:[29]

  • njegovom ocu Leopoldu: dvadeset pisama
  • njegovoj supruzi Constanze: šest pisama
  • njegovoj rođakinji Mariji Anni Thekli: šest pisama
  • njegovoj sestri Mariji Anni (Nannerl): četiri pisma
  • njegovoj majci Anni Mariji: jedno pismo
  • njegovoj majci i sestri zajedno: jedno pismo
  • njegovom salzburškom prijatelju Abbéu Josephu Bullingeru: jedno pismo
  • njegovom prijatelju zborovođi Antonu Stollu, za kojeg je skladao Ave verum corpus: jedno pismo

Glazba

  • "Leck mich im Arsch" ("Poliži mi dupe"), K. 231 (K6 382c), za šest glasova. Skladana tijekom 1780-ih. Prvo objavljena pod imenom "Lass froh uns sein" ("Budimo radosni").
  • "Leck mir den Arsch fein recht schön sauber" ("Poliži mi dupe dobro i da bude čisto"), K. 233 (K6 382d). Prvo objavljena kao "Nichts labt mich mehr als Wein" ("Ništa me ne veseli više od vina"). Nekoć se smatralo da je glazbu za taj kanon skladao Mozart, no Wolfgang Plath dokazao je 1988. da ju je skladao Wenzel Trnka i da je izvorno bila popraćena talijanskim stihovima "Tu sei gelosa, è vero".[35] Urednici Neue Mozart-Ausgabea navode da bi se djelo svakako trebalo smatrati Mozartovim, ali samo u pogledu stihova.[36]
  • "Bei der Hitz im Sommer eß ich" ("Jedem usred vrućeg ljeta"), K. 234 (K6 382e). Kao što je bio slučaj s K. 233, glazbu nije napisao Mozart; izvorno se radilo o kanonu "So che vanti un cor ingrato" Wenzela Trnke.
  • "Gehn wir im Prater, gehn wir in d' Hetz", K. 558, za četiri glasa. Skladano 1788. ili ranije.
  • Difficile lectu mihi Mars, K. 559, za tri glasa. Skladano između 1786. i 1787.
  • O du eselhafter Peierl, ("Oh, ti glupane Peierlu") za četiri glasa. K. 560a. Skladano između 1786. i 1787. Djelomično izmijenjena inačica, "O du eselhafter Martin", navedena je kao K. 560b.
  • "Bona nox" ("Laku noć") K. 561, za četiri glasa. Skladano 1788. ili ranije.

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 Buch, David J. (2016). "Mozart's Bawdy Canons, Vulgarity and Debauchery at the Wiednertheater". Eighteenth Century Music 13 (2): 283–308. https://zenodo.org/record/912678  ISSN 1478-5706
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 Kammer, Thomas; Mozart in the Neurological Department – Who Has the Tic? U: J. Bogousslavsky and Hennerici M. G. (eds.), Neurological Disorders in Famous Artists – Part 2. Frontiers in Neurology and Neurosciences, Vol. 22., 2007. Basel: Karger, str. 184–192.
  3. ↑ Mozarts Bäsle-Briefe, str. 109., str. 110
  4. ↑ Dundes, Alan; Life is like a Chicken Coop Ladder: Studies of German National Character through Folklore. Detroit: Wayne State University Press, 1984., str. 66.; "lezt wünsch ich eine gute nacht/scheissen sie ins bett dass es kracht/schlafens gesund/reckens den arsch zum mund"
  5. ↑ Dundes, Alan; Life is like a Chicken Coop Ladder: Studies of German National Character through Folklore. Detroit: Wayne State University Press, 1984., str. 42–48.
  6. ↑ Schroeder, David P.; Mozart in Revolt: Strategies of Resistance, Mischief, and Deception. New Haven: Yale University Press., 1999., str. 133.
  7. ↑ Shaffer, Peter. (1985.) Preface. Amadeus: A Play. Penguin Books.
  8. ↑ Simkin, Benjamin. Medical and Musical Byways of Mozartiana. Fithian Press. Pristupljeno 28. listopada 2006.
  9. ↑ Simkin, Benjamin; Mozart's Scatological Disorder, BMJ, 1992., str. 1563.; autor navodi pismo u kojem se prikazuje Leopoldovovi i Nannerlini primjeri skatološkog humora, jedno pismo Anne Marije i još jedno koje se nalazi u knjizi Emily Anderson The Letters of Mozart and His Family na stranici 425.
  10. ↑ Izvornik na njemačkom glasi: "adio ben mio, leb gesund / Reck den arsch zum mund. / Ich winsch ein guete nacht / Scheiss ins beth das Kracht."
  11. ↑ Mieder, Wolfgang; "Now I Sit Like a Rabbit in the Pepper": Proverbial Language in the Letters of Wolfgang Amadeus Mozart. Journal of Folklore Research, 2003., str. 45.
  12. ↑ Za raspravu o dokazima da su Mozart i njegova rođakinja bili zaljubljeni jedno u drugo vidi: Solomon, 1996., str. 161–166.
  13. ↑ Schroeder, David P.; Mozart in Revolt: Strategies of Resistance, Mischief, and Deception. New Haven: Yale University Press, 1999., str. 87–89.
  14. ↑ Spaethling, Robert; Mozart's letters, Mozart's life: selected letters. New York; W. W. Norton & Company., 2000., ISBN 0-393-04719-9; izvornik glasi: "Ich habe dero mir so werthes schreiben richtig erhalten falten, und daraus ersehen drehen, daß der H: vetter retter, die fr: baaß has, und sie wie, recht wohl auf sind hind; wir sind auch gott lob und danck recht gesund hund. ... sie schreiben noch ferners, ja, sie lassen sich heraus, sie geben sich blos, sie lassen sich verlauten, sie machen mir zu wissen, sie erklären sich, sie deüten mir an, sie benachrichtigen mir, sie machen mir kund, sie geben deütlich am tage, sie verlangen, sie begehren, sie wünschen, sie wollen, sie mögen, sie befehlen, daß ich ihnen auch mein Portrait schicken soll schroll. Eh bien, ich werde es ihnen gewis schicken schlicken. Oui, par ma la foi, ich scheiss dir auf d'nasen, so, rinds dir auf d'koi."
  15. ↑ Mozart Briefe und Dokumente – Online-Edition, dme.mozarteum.at, pristupljeno 5. ožujka 2021.
  16. ↑ Solomon, Maynard; Mozart: A Life. New York: Harper Perennial, 1996., str. 500.
  17. ↑ Abert, Hermann; Cliff Eisen (ed.). W. A. Mozart. New Haven: Yale University Press, 2008., str. 1360.
  18. ↑ Schroeder, David P.; Mozart in Revolt: Strategies of Resistance, Mischief, and Deception. New Haven: Yale University Press., 1999., str. 128.
  19. ↑ Schroeder, David P.; Mozart in Revolt: Strategies of Resistance, Mischief, and Deception. New Haven: Yale University Press., 1999., str. 127–130.
  20. ↑ Izvorni njemački tekst glasi: "Ducheße arschbömerl, die gräfin brunzgern, die fürstin richzumtreck, und die 2 Princzen Mußbauch von Sauschwanz".
  21. ↑ Mozart je po nacionalnosti pripadao Salzburškoj nadbiskupiji. Iz njegovih se pisama može iščitati da se smatrao Nijemcem (vidi njegovo pismo ocu datirano 17. kolovoza 1782.); to je bilo uobičajeno razmišljanje kad je teritorij koji danas čini Austriju i Njemačku tad bio u posjedu mnogo manjih država.
  22. ↑ Dundes, Alan; Life is like a Chicken Coop Ladder: Studies of German National Character through Folklore. Detroit: Wayne State University Press, 1984., str. 9.
  23. ↑ Karhausen, L. R.; "Letter to the Editor". BMJ., 1993.; Haydnov se kanon zove "Scheiß nieder, armer Sünder", što Karhausen prevodi kao "Seri brže, jadni grješniče".
  24. ↑ Mieder, Wolfgang; "Now I Sit Like a Rabbit in the Pepper": Proverbial Language in the Letters of Wolfgang Amadeus Mozart. Journal of Folklore Research. 2003., str. 50.
  25. ↑ Spaethling, Robert; Mozart's letters, Mozart's life: selected letters. New York; W. W. Norton & Company, 2000., str. 18.; Spaethling ističe i da se pjesmica pojavljuje u Mozartovu kanonu "Bona nox", ali i u pismu koje je poslao majci i sestri dok je 1770. bio u Italiji, premda je ondje u talijanskoj inačici ("cacate nel letto che egli fà fracasso").
  26. ↑ Solomon, Maynard; Mozart: A Life. New York: Harper Perennial. 1996., str. 169. i 552.
  27. ↑ 27,0 27,1 Schroeder, David P.; Mozart in Revolt: Strategies of Resistance, Mischief, and Deception. New Haven: Yale University Press., 1999., str. 127.
  28. ↑ Gunne, L. M.; Hade Mozart Tourettes syndrom? Läkartidningen 88, 1993., str. 4325–4326.
    * Fog, R.; Mozart's bizarre verbal behavior: a case of Tourette syndrome? Maledicta 11, 1995., str. 59–62.
    * Fog, R. i L. Regeur; Did W.A. Mozart suffer from Tourette's syndrome? World Congress of Psychiatry, Vienna, 1983.
    * Schaub, S.; Mozart und das Tourette-Syndrom. Acta Mozartiana 41, 1994., str. 15–20.
  29. ↑ 29,0 29,1 Simkin, Benjamin; Mozart's scatological disorder. BMJ 305, 1992., str. 1563–1567.
  30. ↑ 30,0 30,1 Did Mozart really have TS? Tourette Syndrome Association. Pristupljeno 6. ožujka 2021.
  31. ↑ Davies, Peter J.; Letter to the Editor. BMJ 306, 1993., str. 521–522.
  32. ↑ Sacks, Oliver (1992.). "Tourette's syndrome and creativity". BMJ 305 (6868): 1515–1516. 
  33. ↑ Ashoori, A. i Jankovic, J.; Mozart's movements and behaviour: a case of Tourette's syndrome?, Journal of Neurology, Neurosurgery, and Psychiatry, vol. 78., br. 11., str. 1171–1175., studeni 2007., pristupljeno 6. ožujka 2021.
  34. ↑ Packer, L. Famous People with Tourette's syndrome or Obsessive-Compulsive Disorder. SchoolBehavior.com. Pristupljeno 20. svibnja 2006.
  35. ↑ Link, Dorothea; "'È la fede degli amanti' and the Viennese operatic canon". U: Simon Keefe (ed.). Mozart Studies. Cambridge: Cambridge University Press, 2006., str. 133.
  36. ↑ Berke, Dietrich i Rehm, Wolfgang (s Miriam Pfadt); Neue Mozart-Ausgabe: Texte – Bilder – Chronik, 1955–2007. Kassel: Bärenreiter, 2007., str. 69., dostupno na internetu

Bilješke

  1. ↑ Stihove je u dvostruko rimovanim dvanaestercima preveo wikipedist Neptune, the Mystic
  2. ↑ Stihove je u dvostruko rimovanim dvanaestercima preveo wikipedist Neptune, the Mystic
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Mozart_i_skatologija&oldid=390718"