Gladys Bowery Black (4. siječnja 1909. - 19. srpnja 1998.) bila je američka ornitologinja, konzervatorica i spisateljica poznata kao "Iowa's Bird Lady". Uvrštena je u Kuću slavnih žena Iowe 1985. godine.
Rani život, obrazovanje i brak
Gladys Bowery rođena je 4. siječnja 1909. godine, kao jedno od dvoje djece Jamesa M. Boweryja i Jerushae (Ford) Bowery.[1] Odgajana je na farmi istočno od mjesta Pleasantville, Iowa, gdje ju je majka rano upoznala s pticama.[2][3] Pohađala je srednju školu Pleasantville i stekla medicinsku sestru iz bolnice Mercy (Des Moines, 1930.) i diplomirala medicinske sestre iz javnog zdravstva na Sveučilištu u Minnesoti.[2] Karijeru je započela kao javnozdravstvena medicinska sestra u ruralnim područjima države.[3]
Udala se za Waynea Blacka i preselili su se u Georgiju, gdje je Wayne imao posao u zrakoplovnoj bazi Warner Robins. Wayne Black je radio u javnom zdravstvu i mnogo je volontirao.[2]
Karijera u ornitologiji
Dok je živjela u Georgiji, Black je počela surađivati s profesorom ornitologije Davidom Wareom Johnstonom sa Sveučilišta Mercer, a on joj je bio mentor dok je uspostavljala lokalni program prstenovanja ptica.[2] Kad je Wayne umro 1956. godine, Black se vratila u Pleasantville i pridružila se ornitološkom savezu Iowe.[4] Iako nikada nije prošla nikakvu formalnu obuku iz ornitologije, provela je više od tri desetljeća radeći na identificiranju vrsta ptica u svojoj matičnoj državi, vođenju kontrolnih popisa i educiranju javnosti o pticama i srodnim pitanjima poput očuvanja staništa.[5]
Od 1969. do 1987., Black je pisala tjednu kolumnu o pticama koja se pojavila u The Des Moines Registryu, Knoxville Journal Expressu, Pella Chronicleu i Marion County News.[2] Određeni broj ovih kolumni objavljen je u njezinoj jedinoj knjizi Iowa Birdlife (1992), zajedničkom projektu Nature Conservancy i University of Iowa Press koji je još bio u tisku od 2015.[2] Također je vodila djecu na šetnje u prirodi i raspravljala o ornitologiji i očuvanju u građanskim i crkvenim skupinama širom države.[5][3]
Godine 1978., Koledž Simpson dodijelio je Black počasni doktorat kao priznanje za njezin javni dolazak i stručnost u obrascima migracije i gniježđenja američkih ptica.[2] Među ostalim priznanjima bila je i potvrda Inženjerskog korpusa američke vojske kojom se priznaju njezini napori u području konzervatorskog obrazovanja vezani uz Lake Red Rock (1978), izbor za člana Akademije znanosti Iowe (1983), ulazak u Žensku kuću slavnih u Iowi (1985.) i priznanje guvernera Iowe za njezinih 35 godina volontiranja (1989.).[2]
Black je također bila amaterski drvorezbar, te je 1968. godine izložila jedan vlastiti rad na izložbi rezbarenja ptica u muzeju Ward Museum of Wildfowl Art u Marylandu; a naknadno je uvršten na drugu izložbu u muzeju 2012. godine, "Making Her Mark: A Showcase of Women’s Carvers".[6]
Black je umrla kod kuće 19. srpnja 1998.[3]
Ostavština
Black je odana počast 2004. godine stvaranjem skloništa Gladys Black Bald Eagle, financiranog javnim donacijama i smještenog na poznatom mjestu za boravište ćelavog orla u okrugu Marion, Iowa.[5][2]
Uz to, uspostavljen je Gladys Black Environmental Education Project kao partnerstvo između dvije neprofitne skupine, Udruge Red Rock Lake i Marion County Conservation, radi poticanja javne upotrebe županijskih prirodnih resursa i sponzoriranja ekoloških edukacija i očuvanja.[7]
Izvori
- ↑ "Descendants of Thomas Ford". Genealogy.com website. Accessed Dec. 10, 2015.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 2,8 "Gladys Black Biography". Iowa Natural History Foundation website. Accessed Dec. 10, 2015.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 "Dr. Gladys B. Black". Iowa Department of Human Rights website. Accessed Dec. 10, 2015.
- ↑ Roosa, Dean M. Forward to Iowa Birdlife by Gladys Black. University of Iowa Press, 1992.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 "Gladys Black". Iowa Natural History Foundation website. Accessed Dec. 10, 2015.
- ↑ "Previous Exhibits". Ward Museum, Salisbury University. Website, accessed Dec. 10, 2015.
- ↑ "About the Gladys Black Environmental Education Project". Gladys Black Environmental Education Project website. Accessed Dec. 10, 2015.