Vid Flumina

Mozaik radarske slike Titanovog sjevernog polarnog područja

Vid Flumina je rijeka tekućeg metana i etana na Saturnovom mjesecu Titanu. Rijeka je uspoređena s Nilom. Rijeka je više od 400 km duga i ulijeva se u drugo po veličini Titanovo more ugljikovodika, Ligejsko more. Površina Titana uglavnom je vodeni led, pa je Vid Flumina rijeka metana i etana koja teče i urezuje kanjone u led kao da je temeljna podloga. NASA-ini znanstvenici smatraju da vjerojatno ima brzace, vrtloge i slapove, baš kao i rijeke na Zemlji.

Otkriće

Raniji nalazi

2004. godine, NASA-ina sonda, Cassini stigao je u Saturnovu orbitu kako bi proučio njega i njegove mjesece. Znanstvenici iz NASA-e očekivali su pronaći neke dokaze o tekućem metanu zbog Titanove površinske temperature i atmosfere bogate metanom. Međutim, Cassinijevi rezultati koji su bili dobiveni promatranjem Titanovog ekvatoa pokazali su da nema tragova mora ili rijeka. Rano razočaranje promijenio kada je Cassini promijenio orbitu i omogućio istraživačima u NASA odskočiti radar s drugim područjima Mjeseca. Radarski signali tada su se rutinski odbijali od uglovljenih, grubih obilježja poput pješčanih dina, stijena i litica, ali kad je radar dosegnuo polarna područja Titana, redoviti signali su prestali. Te tamne mrlje koje se ne odražavaju zapravo podsjećaju na jezera, rijeke i pritoke na Zemlji.

Otkriće

U prosincu 2012., Jani Radebaugh, znanstvenica na Cassinijevom timu, zajedno s međunarodnim timom kolega, objavila je da su otkrili tekućeg metana rijeku preko 200 milja nalik na Nil sa slike snimljene 26. rujna 2012.

Geologija

Rijeka teče relativno ravnim tokom, što sugerira da slijedi jednu ili više rasjednih linija, slično ostalim velikim rijekama u blizini. Rijeka presijeca grubi i kosi teren, što sugerira rad procesa sličnih tektonskim kretanjima na Zemlji.

Radarske studije pokazuju da Vid Flumina i njezine pritoke teku kroz kanjone široke oko jedan km i duboke 0,57 km, s nagibima od oko 40°. U kanalima je otkriven protok metana. Utvrđeno je da je nadmorska visina glavnog kanala unutar 1 m od visine Ligejskog mora, dok pritoci imaju višu nadmorsku visinu. Smatra se da su kanjoni nastali erozijom potaknutom podizanjem područja ili padom razine Ligejskog mora.