Šarena pečurka
Šarena pečurka | |
---|---|
Sistematika | |
Carstvo: | Gljive |
Koljeno: | Basidiomycota |
Razred: | Agaricomycetes |
Podrazred: | Homobasidiomycetidae |
Red: | Agaricales |
Porodica: | Agaricaceae |
Rod: | Agaricus |
Vrsta: | A. moelleri Wasser (1976.) |
Dvojno ime | |
Agaricus moelleri | |
Sinonimi | |
*Agaricus xanthodermus var. meleagris Schff.
|
Šarena pečurka, poznata i kao otrovna pečurka (lat. Agaricus moelleri) je otrovna gljiva iz porodice pečurki (Agaricaceae).
Opis
- Klobuk šarene pečurke je širok od 5 do 15 centimetara, polukuglast, u sredini ravan, potom potpuno otvoren i malo ispupčen, tamnosmeđ, prema obodu svjetliji, u sredini gotovo crn, pokriven tamnosmeđim čehama koje su prema središtu gušće.
- Listići su gusti, prilično široki, najprije blijedoružičasti, zatim krasne crvenkaste boje i na kraju tamnosmeđi, gotovo crni.
- Stručak je visok od 5 do 15 centimetar, cilindričan, na bazi zadebljan, cjevasto šupalj, bijel i sjajan, na uzdužnom presjeku začas požuti, osobito na dnu, prilično visoko nalazi se bijeli viseći vjenčić koji na dodir požuti.
- Meso je bijelo ili malo žućkasto; osebujna žuta boja mesa vidi se na stručku, osobito pri dnu u gomoljastom zadebljanju; zadah je vrlo neugodan, sličan tinti.
Stanište
Raste u skupinama na vlažnim šumskim terenima i po šumskim čistinama od lipnja do kraja rujna.
Upotrebljivost
Šarena pečurka je otrovna. Međutim, treba napomenuti da postoji mnogo ljubitelja gljiva koji uporno tvrde da tu vrstu i njen bijeli oblik jedu bez ikakvih posljedica. Teška otrovnica svakako nije, ali nekim ljudima može naškoditi. [1]
Sličnosti
Šarena pečurka pripada grupi otrovnih gljiva iz roda Agaricus s osebujnim zadahom sličnom tinti i žuto obojenom mesu na uzdužnom presjeku stručka osobito na gomoljastom zadebljanju. Sve ostale pečurke su jestive i, ako se pazi na navedene značajke, nema opasnosti od zamjene s jestivim pečurkama.
Slike
|
Izvori
- ↑ Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.