Selište (feudalizam)
Selište (lat. sessio colonicalis) je u feudalizmu bilo imanje koji je vlastelin davao kmetovima na uživanje.[1] Kmetska selišta zajedno su činila tzv. urbarijal ili rustikal, dok je vlastelin živio na alodiju.[2]
Selište se dijelilo na unutarnji dio, koji je uključivao kuću s dvorištem i pripadajućim zgradama, te vanjski dio koji se sastojao od livada, obradive zemlje i sl. Unutarnji dio bio je površine 1 jutra (0,4 ha), a površina vanjskog dijela je zavisila o regiji i kvaliteti obradive zemlje. Vrijednost feuda zavisila je o broju selišta, a ne njihovoj površini.[1][3]
Kmet je bio vezan za selište na kojem je živio, te ga je u nekim periodima i područjima vlastelin imao pravo iseliti ili prodati drugom vlastelinu, ali nije imao pravo pretvoriti njegovo selište u alodij. Kmet je u praksi obično provodio čitav život na svom selištu koje je potom bilo davano na uživanje njegovim nasljednicima. Zauzvrat je bio vlastelinu bio dužan rentu, koja se plaćala novcem, u naturi, vojnom obvezom, radom na alodiju (tlakom) ili kombinacijom navedenoga. Nakon ukinuća kmetstva u Hrvatskoj 1848., selišta su prešla u punopravno vlasništvo bivših kmetova.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 selište, kmetsko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 11. 12. 2020.
- ↑ alodij. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 11. 12. 2020.
- ↑ Mali leksikon hrvatske pravne povijesti, Filip Hameršak, Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 11. 12. 2020.