Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Viktorija Risaković Jugović

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 386859 od 11. prosinac 2021. u 04:30 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)

Viktorija Risaković Jugović (Galovac, Hrvatsko Zagorje, 1878. - 1927.) bila je hrvatska spisateljica, koja je zahvaljujući svojim djelima ušla 1925. u „znamenite i zaslužne Hrvata”.

Životopis

Najprije je pripadala krugu zagrebačkih književnih djelatnica, a zatim vojvođanskih.

Napisala je svu pripovijesti i crtica, koje su objavljene u raznim književnim časopisima. Kao reprezentativne se izdvajaju „Jorgovanova grančica”, „Junak iz Like” i „Silom gospodin”. Po mišljenju književne kritike, one se „mogu staviti o bok najboljim proizvodima te vrsti u našoj (tj. hrvatskoj) novijoj književnosti” .

Udala se za ljekarnika Vladoja Jugovića, koji se također bavio književnošću.

Bila je glavnom urednicom petrovaradinskog kulturnog i zabavnog hrvatskog lista „Fruškogorac”, koji je izlazio od 1906. do 1907.

Međutim, proslavila se po člancima, kojim je upoznavala vanjski svijet o hrvatskim i srpskim književnicima. Izdala je na njemačkom jeziku knjigu studija i portreta hrvatskih i srpskih pjesnika pod naslovom „Studienreigen aus der kroatischen und serbischen Literatur” (hr. Ciklus studija iz hrvatske i srpske književnosti) (1910.).

Živjela je u Novom Sadu u Hasarničkoj ulici br. 2

Njezin bogat opus joj je osigurao mjesto u knjizi Znameniti i zaslužni Hrvati 925. - 1925., koju je uredio hrvatski povjesničar Emilije Laszowski.

Svojata ju i krug srbijanskih književnika i kritičara.

Vanjske poveznice

Literatura

  • Laszowski, Emilije. 1925. Znameniti i zaslužni Hrvati: te pomena vrijedna lica. Zagreb: Odbor za izdavanje knjige Zaslužni i znameniti Hrvati 925-1925, str. 229.