Šaranje tikvica je hrvatsko tradicijsko narodno umijeće ukrašavanja tikvica na području Slavonije, koje na osebujan način sjedinjuje pučko rezbarstvo i likovnost. To su umijeće nekoć često njegovali pastiri čuvajući stoku na ispaši,[1] a danas je ono uglavnom samo dio slavonskog folklora.[2] Rješenjem Ministarstva kulture RH od 20. prosinca 2007. godine (Klasa: UP/I-612-08/07-06/0398), to je umijeće uvršteno na Listu zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske.[3][4]
Osim dekorativne, išarane su tikvice nekoć imale i uporabnu ulogu te su, primjerice, služile kao posude za tekućine, za vađenje vina i rakije iz bačvi, kao zdjele, soljenke i slično.[4][5] U današnje su vrijeme najprisutnije kao osebujan, prepoznatljiv i omiljen slavonski tradicijski suvenir.[1][2]
Povijest
U doba osmanskih napada na hrvatske krajeve, točnije u razdoblju od kraja 15. do kraja 17. stoljeća Osmanlije su na hrvatske prostore donijeli mnoge i danas omiljene biljke poput trešanja, lubenica, dinja, dunja, nekih vrsta jabuka i tikvica koje u nekim slavonskim selima nazivaju i turkinjama.[6]
Najstarija šarana tikvica u Hrvatskoj spomenuta je u Osječkom zborniku 1956. godine: to je tikvica iz 1734. godine (godina je urezana na tikvici, ali se ne zna gdje je šarana).[7] U godinama između Prvog i Drugog svjetskog rata kao vrsni šarači tikvica u raznim se etnološkim prilozima spominju Tuna Mikinac-Gabrin, Franja Kovačević-Ilišev, Marica Kovačević-Ružička, Antun Blaževac-Salerov, Iva Kadić-Sojdan, Šima Dretvić te Andrija i Franja Ivkovac. Primjerci njihovih šaranih tikvica nalaze se u raznim muzejima, a najviše ih ima u Etnografskom muzeju u Zagrebu.[8]
Nekoć je šaranje tikvica bilo znatno raširenije na području bivše slavonske Vojne krajine,[9] osobito u Bošnjacima, Drenovcima, Babinoj Gredi, Gradištu, Soljanima, Cerni, Štitaru i Račinovcima.[10] U spomenutim mjestima šaranje tikvica nije uvijek bilo jednako intenzivno: mijenjao se broj šarača ili se samo pokoji istaknuo svojim umijećem.[11] Danas se to umijeće u izvornom obliku najviše održalo u Gradištu.[4][5]
Ilija Dretvić-Filakov, pučki pisac i pripovjedač, bio je najčuveniji i najplodonosniji šarač tikvica u Gradištu,[2] selu u kojemu se šaranje tikvica njegovalo i u obiteljima Franje i Đule Dretvić, Kate Žigmundovac, Ivana Ivanšića-Martinovog, Ruže Mikulić, Marka Kadića i Marka Nikolića.[3][2] Ono se i danas njeguje u obiteljima Marice Stojanović, Ivana Jovanovca-Jerkovog i Đure Jovanovca-Jerkovog te Marice i Kate Nikolić, a jedan od najmlađih gradištanskih šarača i promotor tog tradicijskog umijeća je Vinko Babić,[4][5] čije su išarane tikvice kao osobit dar 2016. darovane i japanskom careviću Akishinu.[12]
Sadnja, priprema i šaranje tikvica
Tikvice se sade u proljeće, nakon proljetnih mrazeva, najčešće ispod osušenih voćki da bi se nesmetano mogle penjati po granama i formirati pravilne plodove. Uz redovito okopavanje i plijevljenje zriju početkom jeseni, a tada se i beru. Nakon branja im treba nožem ostrugati vanjsku pokožicu da bi se brže osušile i da se na njima ne bi pojavile mrlje plijesni. Suši ih se obješene na otvorenom prozračnome mjestu zaštićenom od oborina. Ako je jesen suha i topla, tikvica se osuši za mjesec dana.[4]
Među tikvicama ima nekoliko vrsta pogodnih za šaranje pa se tako razlikuju tikve i tukvanji: tikva je oblik ploda s proširenim vratom (slično obliku broja 8), dok je tukvanj plod s ravnim kratkim vratom. Osim ta dva najčešća oblika, razlikuju se i teglice – plodovi s izduženim tankim vratom te kruščice ili kruškice – male tikvice koje oblikom i veličinom podsjećaju na plodove kruške.[4]
Ako se iz tikvice želi odstraniti sjeme i usplođe, u tom ju se slučaju užarenom željeznom šipkom na vrhu probuši i sjeme izvadi posebnom kukicom.[2] Na dobro osušenu i čistu tikvicu se najprije olovkom ucrtaju željeni motivi i ornamenti po kojima se potom posebnim nožićima urezuju plitke brazde. Nakon urezivanja motiva i ornamenata pojedine se dijelove tikvice – tzv. polja – boji dušičnom kiselinom ili šatvosira (u lokalnom se narječju za dušičnu kiselinu kaže šatvoser). Kiselina se na polja tikvice nanosi štapićem, tzv. metljicom: iako je bezbojna, ona pod utjecajem topline – primjerice plamena svijeće ili petrolejske svjetiljke – promijeni boju u crvenkastosmeđu. Urezi na tikvici se nakon šatvosiranja zacrnjuju prženim orasima: orasi se usitne i zagrijavaju na tavi dok sasvim pougljene i postanu crni. Dobivenom crnom tvari, koju odlikuje velika masnoća, premazuje se tikvicu i tako svaki njen prethodno urezani dio biva obojen u crno. Zbog povećane količine ulja u prženim orasima, glatki i neuzrezani dijelovi tikvice dobivaju poseban sjaj.[4]
Motivi i ornamentika u šaranju tikvica su raznoliki, a može ih se podijeliti u dvije skupine: apstraktne i figuralne. Apstraktni su motivi najčešće razni geometrijski likovi, različite šare i zubre, cik-cak linije, zvijezde, rozete, kružnice, a iste je moguće usporediti s različitim staroslavenskim motivima i ukrasima na drugim narodnim rukotvorinama, primjerice u drvorezbarstvu, ukrašavanju pisanica, vezovima na narodnim nošnjama i slično.[4] Dno tikvice najčešće se ukrašava raznim geometrijskim motivima.[2] Figuralni motivi uglavnom tematiziraju stvari, ljude i prizore iz svagdanjeg seoskog života, a moguće ih je podijeliti u četiri vrste:
- vegetabilni (biljni) – npr. hrastova grana s lišćem i žirovima, vinova loza, cvjetovi, voćke u cvatu i s plodovima i dr.;
- animalni (životinjski) – domaće i divlje životinje tipične za Slavoniju, npr. konji, svinje, goveda, pjetlovi, fazani, srne, jelen i dr.;
- antropomorfni – prikaz ljudi u narodnim nošnjama, pri raznim poslovima i slavljima, npr. u žetvi, pri čuvanju stoke, u svatovima i sl.;
- heraldički – grbovi i zastave te razni simboli.[4]
Literatura
- Matasović, Antun: Slavonske graničarske tikvice, u: Narodna starina : nepovremeni časopis za povijest kulture i etnografiju južnih Slovjena, knj.1 (1922), 2, str. 146-161
- Lechner, Zdenka: Šaranje tikvica u županjskom kraju, u: Godišnjak Hrvatskog etnološkog društva, Vol. 11-12 No. 4-5 (1983), str. 77-86
- Umijeće šaranja tikvica u Slavoniji / Nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske, nakladnik: Zavičajni muzej Stjepan Gruber Županja, sunakladnici: Muzejska udruga istočne Hrvatske i Muzej Đakovštine; Đakovo, 2019. ISBN 978-953-7547-66-0
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Županjac.net – Započele radionice šaranja tikvica (objavljeno 2. listopada 2013.), pristupljeno 8. studenoga 2020.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Gradište.com – Tikvice, pristupljeno 20. studenoga 2020.
- ↑ 3,0 3,1 Katalog izložbe Umijeće šaranja tikvica u Slavoniji / Nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske, ISBN 978-953-7547-66-0
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 4,6 4,7 4,8 Siscia.hr – Šaranje tikvica (objavljeno 3. listopada 2019.), pristupljeno 17. studenoga 2020.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 HRT Magazin: U selu Gradištu još se uvijek šaraju tikvice (objavljeno 3. rujna 2015.), pristupljeno 20. studenoga 2020.
- ↑ Povijest.hr – Marsela Alić: Osmanlije i šaranje tikvica u Slavoniji, pristupljeno 20. studenoga 2020.
- ↑ Lechner, Zdenka: Šaranje tikvica u županjskom kraju, u: Godišnjak Hrvatskog etnološkog društva, Vol. 11-12 No. 4-5 (1983), str. 82.
- ↑ Lechner, Zdenka: Šaranje tikvica u županjskom kraju, u: Godišnjak Hrvatskog etnološkog društva, Vol. 11-12 No. 4-5 (1983), str. 80.
- ↑ Matasović, Antun: „Slavonske graničarske tikvice“, u: Narodna starina : nepovremeni časopis za povijest kulture i etnografiju južnih Slovjena, knj.1 (1922), 2, str. 146
- ↑ Lechner, Zdenka: Šaranje tikvica u županjskom kraju, u: Godišnjak Hrvatskog etnološkog društva, Vol. 11-12 No. 4-5 (1983), str. 77-79.
- ↑ Lechner, Zdenka: Šaranje tikvica u županjskom kraju, u: Godišnjak Hrvatskog etnološkog društva, Vol. 11-12 No. 4-5 (1983), str. 79.
- ↑ HRT – Radio Osijek: Šarane tikvice iz Gradišta na dvoru japanskog cara (objavljeno 25. svibnja 2016.), pristupljeno 20. studenoga 2020.
Vanjske poveznice
Sestrinski projekti
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: ukrasne tikvice |
Mrežna mjesta
- Etnografski muzej Zagreb: Zbirka šaranih tikvica
- YouTube: Šaraj lane, emisija pučke i predajne kulture (2019.)
- YouTube: HRT: U selu Gradištu još se uvijek šaraju tikvice (2016.)
- YouTube: Etnološka radionica "Šaranja tikvica" – Muzej Đakovštine, 15. svibnja 2014.
- Vimeo.com – Umijeće šaranja tikvica u Gradskom muzeju Požega