Frano Vinkov Maroević

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 384728 od 10. prosinca 2021. u 21:23 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Disambig.svg Za druga značenja, pogledajte Frano Maroević.

Frano (Vinkov) Maroević, Frano V. Maroević (Stari Grad, 4. listopada 1908.6. ožujka 1939.), hrvatski pomorski pisac i publicist i književnik. Zbog bogata opusa i stručna doprinosa hrvatskom pomorstvu uvršten je u Pomorsku enciklopediju. Smatra ga se jednim od najtalentiranijih mladih ljudi i stručnjaka javnog života u razdoblju između dvaju svjetskih ratova.[1] Sinovac je kulturnog radnika, profesora matematike i fizike i književnika Frane.[2]

Životopis

Rodio se je u Starom Gradu na Hvaru u poznatoj obitelji brodovlasnika i pomoraca koja je održavala trgovačke veze s mnogim sredozemnim zemljama. Nakon osnovne upisao je klasičnu gimnaziju. U Zagrebu je studirao pravo. Već kao studentu izašli su mu prvi članci na temu pomorske problematike. Tijekom studija i nakon njega otišao je na daleka putovanja. Diplomiravši zaposlio se je u ondašnjoj Direkciji pomorskog saobraćaja. Zatim je bio tajnik Radničke komore. Doktorirao je i u Engleskoj specijalizirao pomorsko pravo. Namjeravao se je baviti temama brodskih havarija. Iza sebe ostavio je bogat publicistički i književni rad. Osim kao pisac, angažirao se na području udruživanja brodovlasnika kao i pomoraca. Supokretačem je Udruženja brodovlasnika motornih brodova, kojem je poslije bio tajnik. Također nije zapustio ni socijalnu sastavnicu radništva u pomorsokj struci. Radi poboljšanja socijalnog položaja pomoraca, zalagao se je za izgradnju pomorskih domova, zakonsko normiranje starosnog i invalidskog osiguranja pomoraca, kao i uvjeta rada. U svijetu je stekao ugled pa su ga delegirali za Međunarodnu tripartitnu tehničku konferenciju u Ženevi 1935. godine. Aktivan u kulturnom i javnom životu grada Splita. Sudjelovao na književnim večerima, predavanjima, član više splitskih društava (Jadranska straža) i ostalo. Godine 1928. zajedno sa Zvonkom Krstićem pokrenuo je tjednik Suvremene vidike. Iznenadna smrt prekinula ga je u daljnjem radu. Umro je 6. ožujka 1939. godine.[1]

O životu i radu Frane V. Maroevića veliku monografiju su 2020. objavile akademica HAZU Hrvojka Mihanović-Salopek i povjesničarka umjetnosti i pedagogica Jeniđe Maroević-Kulaga naslova Maritimne sfere Frane V. Maroevića.[3]

Spisateljski rad

Članke je objavio u nizu dnevnih listova i časopisa kao što su Jadranski Lloyd, Novo doba, Hrvatski glasnik, Hrvatski pomorac, Jadranski dnevnik, Jadranska straža i inima iz Splita, Jugoslavenski Lloyd i još nekim listovima iz Zagreba) te u beogradskim dnevnicima Vreme, Život i rad, Socijalni arhiv i dr.). Još kao školarac radovi su mu izašli u dnevniku Novom dobu i reviji Jadranskoj straži i inima. Nadahnuća je nalazio u pričama oca i djeda, obojica kapetana škunera, kao i u vlastitim pomorskim zgodama.[1] Godine 1922. uredio je Spomen knjigu o Petru Hektoroviću Starograđaninu (1487-1572) : prigodom 350-godišnjice njegove smrti i otkrića spomen-ploče na Tvrdalju[4] Objavio je brošuru Starigrad (u izdanju Društva za poljepšavanje i unapredjenje Starogagrada, 1929.)[5], uredio Tjedan naših jedara : 23 -29 jula 1930. jedriličarskog kluba Labuda (1930.)[6].

Znanstveni interes

Proučavao je pomorsko tržište. Izučavao je položaj domaće trgovačke mornarice, osobito malih brodova. Najviše se je zanimao za pomorsko-pravnu problematiku u svezi s pomorskim havarijama.[1] U Radovima Instituta HAZU u Zadru godine 1968. objavljen mu je posmrtno članak Dva procesa u Hvarskoj komuni[7]

Književni rad

Napisao je novele, putopise, pjesme i drame. Zanimao se je za raznolika područja od povijesti, arheologije, umjetnosti, botanike, a svima je zajednička crta njegova strast za morem i pomorskim životom, što se sve pretočilo u njegov književnički rad.[1]

Objavio je Jeniđe : pripovijest iz carigradskog života (1927.)[8]. U Čakavskoj riči izašla mu je posmrtno pomorska novela Posljednje putovanje (1993.)[9] Ističe se i novela Razbojnici zaljeva Bukindro.[3]


Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 (): [PROMOCIJA KNJIGE Maritimne sfere Frana V. Maroevića ] Muzej Starog Grada. 8. rujna 2020. Pristupljeno 22. listopada 2020.
  2. Niko Duboković-Nadalini: Prof. Frano Maroević Prilozi povijesti otoka Hvara, br. 1, 1974. str. 119.
  3. 3,0 3,1 Nenad N. Bach i Darko Žubrinić: Frano Maroevic 1908-1939 expert in maritime law and publicist from the island of Hvar in Croatia Croatia.org. 9. svibnja 2020. Pristupljeno 22. listopada 2020.
  4. (NSK)
  5. (NSK)
  6. (NSK)
  7. (NSK)
  8. (NSK)
  9. (NSK)

Vanjske poveznice