Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Ruska ustavna kriza 1993.

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 383460 od 10. prosinac 2021. u 16:12 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir oružani sukob

Ruska ustavna kriza iz jeseni 1993. bila je politička kriza i u manjoj mjeri vojni sukob koji je nastao iz spora oko ustavnih ovlasti između ruskog predsjednika Borisa Jeljcina i ruskog parlamenta. Na vrhuncu krize, Rusiji je prijetilo propadanje u stanje građanskog rata što se zbog ruskog nuklearnog naoružanja sa zabrinutošću gledalo na zapadu.

Uzroci krize

Podrobniji članak o temi: Gospodarstvo Rusije

Poslije raspada SSSR-a, te nakon što je Jeljcin postao prvi predsjednik Ruske Federacije, pokrenuo je niz radikalno-liberalnih reformi koje su "šok terapijom" trebale transformirati rusko gospodarstvo u modernu kapitalističku državu. Naličje tih reformi bilo je takvo da su mnogi ljudi ostali bez posla a zbog gospodarske krize koju je naslijedila iz osamdesetih godina, u državi se dogodila i značajna kriminalizacija društva.[1] Istovremeno, ruskom građanstvu koje nije imalo iskustva s kapitalističkim sustavom, ponuđena je vaučerska privatizacija, po kojoj su građani dobivali vaučere koji su im garantirali dio vasništva u nekoj kompaniji.[2] Budući da obični Rusi često nisu znali što raditi s njima, vaučere su često prodavali u bescjenje sumnjivim poduzetnicima, iz čega je nastala prva (odnosno Jeljcinova) generacija ruskih oligarha.[3] Suprotno od njih, obično je stanovništvo zapadalo u sve veće siromaštvo, pa primjerice, ekonomistica Natalija Rimaševskaja piše da je "po parametrima potrošnje, rusko društvo bilo odbačeno 20 godina unazad, što je uzrokovalo teški društveni šok".[4] Takvo stanje dovelo je do toga da sve popularniji postajali političari koji su pozivali na zaustavljanje reformi poput tadašnjeg predsjednika parlamenta Aleksandra Ruckoja i Ruslana Hazbulatova.

Izvori

  1. "Raspad ruske mafije: Dio likvidiran, ostali postali biznismeni". 24 Sata Express. https://express.24sata.hr/life/raspad-ruske-mafije-dio-likvidiran-ostali-postali-biznismeni-3412 Pristupljeno 26. rujna 2020. 
  2. (engl.) Finance and Development. https://www.imf.org/external/pubs/ft/fandd/1999/06/nellis.htm Pristupljeno 24. listopad 2020. 
  3. Johanna Granville. "The Russian Kleptocracy and Rise of Organized Crime" (engl.). Dermokratizatsiya and Prikhvatizatsiya: the Russian Kleptocracy and Rise of Organized Crime. Demokratizatsiya 11(3): 449-457. https://www.academia.edu/5597850/The_Russian_Kleptocracy_and_Rise_of_Organized_Crime Pristupljeno 24. listopad 2020. 
  4. Rimaševskaja, Natalija (1997.). "Socijalne posljedice ekonomske transformacije u Rusiji" (ruski). Sociologičeskie isliedovanja. http://ecsocman.hse.ru/data/501/178/1217/006.RIMASHEVSKAYA.pdf Pristupljeno 24. listopada 2020. 


Nedovršeni članak Ruska ustavna kriza 1993. koji govori o povijesti Rusije treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.