Pend d’Oreille
Pend d’Oreille (Kalispel, Hanging Ears, Ear Drops; Obješene Uši; Coospellar. kod Lewisa i Clarka), pleme američkih Indijanaca porodice Salishan nastanjeno u ranom 19. stoljeću na istoimenoj rijeci i jezeru, te na jezeru Priest Lake i donjim vodama Clark Forka. Pleme se širilo na istok sve do jezera Thompson Lake i Horse Plainsa, a lovno područje sezalo je do zemlje Salmon Rivera u Kanadi.
Ime
Ime Pend d’Oreille ovom plemenu dano je od Europljana koji prilikom prvih susreta sa njima, opažaju da u ušima nose velike ušne nakite od školjaka, što ih se dojmilo poput dugih obješenih ušiju. Amerikanci ovaj francuski naziv prevađaju sa Hanging Ears ili kao Earring People. Čest naziv za njih je i Kalispel, što u domorodačkom jeziku označava 'camas' , korijen biljke koja Indijancima u području rijeke Columbia i Platoa, predstavlja glavnu biljnu hranu. Kod Vrana je za njih postojao naziv Ak-min'-e-shu'-me, ime koje znači "the tribe that uses canoes", te kod Yakima Papshpűn`lema, "people of the great fir trees," opisni nazivi koji ukazuju na tip kulture i geografska obilježja njihove domovine. Ostali nazivi za njih manje su poznati, to su Ni-he-ta-te-tup'i-o, kod Siksika Indijanaca i Camas People, prijevod njihovog imena Kalispel.
Bande
(1) Upper Kalispel ili Upper Pend d'Oreilles ili samo Pend d'Oreilles.- ova banda živi u Montani od jezera Flathead
- REDIRECT Predložak:Nemam razdvojbu i rijeke Flathead do Thompson Fallsa na Clark Forku, jednom potoku što utječe u Pend Oreille, i uključujući Little Bitterroot te na jug do Missoule i na sjever do međunarodne granice. Ova banda živjela je i kod Daytona, blizu Polsona i možda na Columbia Fallsu. Neki su zimovali i u području Bitterroota te u St. Ignatiusu.
(2) Lower Kalispel ili Lower Pend d'Oreilles ili Kalispel vlastiti, često označavani samo imenom Kalispel, nastanjena je od Thompson Fallsa do Clark Forka, jezera Pend Oreille, jezera Priest Lake i rijeke Pend Oreille blizu međunarodne granice, a lovili su na teritoriju duž Salmon Rivera u Britanskoj Kolumbiji. Lower Kalispel su se sastojali od više manjih bandi.
(3) Chewelah, ova banda nalazila se u krajevima zapadno od planina Calispell ili Chewelah Mountains u gornjoj dolini Colville Valleya. Među njima razlikujemo barem dva manja segmenta, lokalnih manjih bandi. Oni se ponekad vode i kao samostalno pleme.
Godine 1908 popisano je pod imenom "Pend d Oreilles" 670 Indijanaca, a pod "Kalispel" 192. Pleme Kalispel danas živi na rezervatu Kalispel u Washingtonu.
Povijest
Obješene Uši prvi posjećuju Lewis i Clark 1805., a 1809. kompanija Northwest Company utemeljila je i prvu postaju na jezeru Pend Oreille i drugu na Clark Forku iste godine poznatu kao Salish House. Do pokrštavanja dolazi 1844. kada primaju rimokatoličku vjeru. Godine 1855 plemena Upper Kalispel, Kutenai, i Salish sve svoje zemlje, osim manjeg područja oko jezera Flathead prepuštaju SAD-u, a ostatak postaje Jocko ili Flathead Reservation. Najveći dio Kalispela smjestio se na tom rezervatu a ostatak odlazi na rezervat Colville sa plemenima Colville, Okanagan i drugima.
Etnografija
Kultura Obješenih Ušiju pripada području Platoa i nalik je onima drugih tamošnjih plemena. Već samo njihovo ime Camas Indians nam govori da oni žive od kopanja korijenja camasa. Lewis i Clark ih u ranom 19. stoljeću nazivaju Coospellar, i od njih potjeću prvi podaci o Kalispelima. -Za kopanje korijenja couse, bitter-root i divljega luka, oni su u proljeće odlazili u zemlju Spokana. Couse (kowsh) i bitter-root (Gentiana lutea) se sušio na suncu, dok se camas-korijenje miješalo sa 'black moss' -om i posebnim postupkom se peklo pomoću usijanog kamenja, nakon toga bi se sušilo na suncu i spremalo za zimu ,a moglo se koristiti u prehrani tokom nekoliko sljedećih godina. Najveće camas-prerija nalazila se na Pend d Oreille riveru. Oko prvog srpnja Indijanci bi odlazili u područje Kettle Fallsa gdje su se hvatale velike količine lososa, sušile se na sjenovitom mjestu i spremale za zimu. Završetkom poslova pripremanja hrane za zimu, Indijanci bi zimske mjesece provodili u planini gdje su s bavili lovom i postavljanjem zamki, i gdje su ostajali sve do proljeća, i cijeli ciklus bi započinjali iznova.
Populacija
Rana populacija Kalispela bila je 1780. oko 5,000 do 6,500, prema Teitu (1930), i mnogo je realniji od Mooneya (1928), koji im je broj srezao na 1,200 (1780). U vrijeme dolaska Lewisa i Clarka (1805) imali su oko 30 nastambi i 1,600 duša. Godine 1905. bilo je 640 Upper i 197 Lower Pend d'Oreillesa na agenciji Flathead ili Jocko Reservation i 98 na Colville Agency. Popisom iz 1910. bilo ih je 386 u Montani, 157 u Washingtonu i 15 u Idahu i 6 u tri druge države.