Stille Hilfe
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
|
Ovo je osnova ili početak budućeg članka. Pomozite Wikipediji i dopunite ga. |
| Stille Hilfe | |
|---|---|
| Naziv udruge | Stille Hilfe für Kriegsgefangene und Internierte e.V. |
| Skraćeni naziv | Stille Hilfe |
| Vrsta | humanitarna organizacija |
| Ključne osobe | Helene Elisabeth Princess von Isenburg Gudrun Burwitz |
| Datum osnivanja | 1951. |
| Registarski broj | VR 170231 |
| Adresa udruge | Wuppertal |
Die Stille Hilfe für Kriegsgefangene und Internierte (hrv. Tiha pomoć za ratne zarobljenike i internirane), kratica Stille Hilfe, njemačka je humanitarna organizacija poznata po zalaganju i pomoći za uhićene, osuđene i odbjegle pripadnike SS-a nakon Drugog svjetskog rata. [1]
Počela je djelovati u tajnosti 1946. godine. Službeno je osnovana 1951. godine. [2]
Poznata je po pomoći u bijegu Adolfa Eichmanna (1950.), Johanna von Leersa (1950.), Waltera Rauffa (1949.) kao i Josefa Mengelea (1949.) u Južnu Ameriku.
Povezani članci
Izvori
- ↑ Frei, Norbert. (1999). Vergangenheitspolitik : die Anfänge der Bundesrepublik und die NS-Vergangenheit. München: Deutscher Taschenbuch Verlag. ISBN 3-423-30720-X. https://www.worldcat.org/oclc/51308487
- ↑ Friedrich, Jörg, 1944- (1984). Die kalte Amnestie : NS-Täter in der Bundesrepublik (Originalausg ed.). Frankfurt am Main: Fischer Taschenbuch Verlag. ISBN 3-596-24308-4. https://www.worldcat.org/oclc/12977312