Svjetlosna katedrala (njem. Lichtdom) bila je glavna estetska značajka na Nürnberškim skupovima od 1934. do 1938. godine koju je projektirao Albert Speer. Sastojala se od 152 protuzrakoplovna reflektora postavljena u razmacima od 12 metara, kao i 2000 dodatnih umjetnih izvora svjetlosti s ciljem stvaranja svjetlosnog efekta u okruženju publike.[1] Dokumentirana je u nacističkom promidžbenom filmu Festliches Nürnberg objavljenom 1937. godine.
Iako su prvotno bili zamišljeni kao privremeno rješenje do dovršenja gradnje stadiona, nastavili su se koristiti i za buduće stranačke skupove NSDAP-a. Sličan efekt stvoren je i za svečanost zatvaranja Olimpijskih igara 1936. godine u Berlinu.
Zanimjivosti
Protuzrakoplovni reflektori posuđeni su od Luftwaffea što je izazvalo probleme sa zapovjednikom Hermannom Göringom jer su predstavljali važnu stratešku pričuvu. Adolf Hitler je ipak odlučio upotrijebiti ih i na taj način još dodatno zavarati protivnike obrazloživši: "Ako ih koristimo u tako velikom broju za takvu stvar, druge će države pomisliti da plivamo u reflektorima." [2]
Galerija
-
Lichtdom u Nürnbergu, rujan 1937. godine -
-
Protuzrakoplovni reflektori korišteni na Nürnberškim skupovima.
Izvori
- ↑ Kitchen, Martin,. Speer : Hitler's architect. New Haven. ISBN 978-0-300-22641-6. https://www.worldcat.org/oclc/989999609
- ↑ Speer, Albert 1905-1981. Erinnerungen (Ungekürzte Ausg., 1. Aufl ed.). Berlin. str. 59. ISBN 978-3-548-36732-3. https://www.worldcat.org/oclc/76518510