| Borka Pavićević Борка Павићевић | |
|---|---|
| Borka Pavićević
| |
| izvršna direktorica CZKD | |
| trajanje službe 1994. – 2019. | |
| Prethodnik | nitko (ured osnovan) |
| Nasljednik | Aleksandra Sekulić |
| Rođenje | 5. svibnja 1947., Kotor |
| Smrt | 30. lipnja 2019., Beograd |
Borka Pavićević (srp.: Борка Павићевић; Kotor, 5. svibnja 1947. – Beograd, 30. lipnja 2019.), srbijanska aktivistica za ljudska prava, kolumnistica, dramaturginja, osnivačica i izvršna direktorica Centra za kulturnu dekontaminaciju (CZKD) u Beogradu.[1]
Životopis
Rođena je 1947. godine u Kotoru. Kao dijete preselila se u Beograd, gdje je nakon završene osnovne škole upisala Desetu beogradsku gimnaziju, a potom Akademiju za kazalište, film, radio i televiziju. Diplomirala je 1971. godine, a na istoj akademiji završila je i magistarske studije, 1976. godine.
Bila je podržavalac liberalizma i pacifizma,[2] osnivačica teatra Nove senzibilnosti u staroj beogradskoj pivari, 1981. godine. Od 1984. do 1991. godine učestvovala je u umjetničkom pokretu "KPGT"-a. Početkom devedesetih godina bila je umjetnički direktor Beogradskog dramskog kazališta, koje je napustila zbog političkih nesuglasica.[3] Pavićevićeva je bila i dramaturginja Ateljea 212, BITEF-a, dok od 1995. godine vodi Centar za kulturnu dekontaminaciju, a suosnivač je nevladine organizacije Beogradski krug.[4][5][6]
Pavićevićeva se bavila i publicistikom. Pisala je za Susret, Književne novine i NIN. Imala je kolumnu u listu Danas.
Centar za kulturnu dekontaminaciju, koji je osnovala Pavićevićeva, posvećen je stvaranju katarze, gdje je organizirano više od 5.000 događaja, izložbi, prosvjeda i predavanja. Bila je jedna od potpisnika deklaracije Pokreta građanskog otpora u 2012. godini i koautor knjige Beograd, moj Beograd.[7]
Preminula je u 72. godini, 30. lipnja 2019. godine u Beogradu.[8][9]
Djela
- Na ex: postdejtonska moda 1997/98. (Beograd, 1999)
- Glava u torbi (Beograd, 2017)
Nagrade
- Nagrada Oto Rene Kastiljo za političko kazalište, New York (2000.)
- Nacionalni orden Legije časti od Vlade Republike Francuske (2001.)
- Nagrada Hirošima fondacije za mir i kulturu (2004.)
- Nagrada Osvajanje slobode Zaklade Maja Maršićević Tesić, za djela koja potvrđuju principe ljudskih prava, vladavine prava, demokracije i tolerancije (2005.)
- Nagrada Routes, Amsterdam (2009./2010.)
Izvori
- ↑ "Borka Pavićević". czkd.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. studenoga 2016.. https://www.czkd.org/member/borka-pavicevic/ Pristupljeno 15. srpnja 2017.
- ↑ Slpašak, Svetlana (1997). The war started at Maksimir: hate speech in the media: content analyses of Politika and Borba newspapers, 1987–1991. Media Center. str. 53. https://books.google.com/books?id=E_xkAAAAMAAJ
- ↑ Nikčević, Tamara (2013). "Kratka istorija kulturnog trovanja" (srp.). Vreme. http://www.vreme.com/cms/view.php?id=1159816 Pristupljeno 27. 5. 2014.
- ↑ "Borka Pavićević". Drama Queen Symposium. http://www.dramaqueen-symposium.com/dramaqueen/fe/pub/en/dct/7 Pristupljeno 27. 5. 2014.
- ↑ Yale Theatre. Yale School of Drama. 2002. str. 27. https://books.google.com/books?id=eNMKAQAAMAAJ
- ↑ "Europe in 2020: the future of the EU". Crossborder Experience. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. 05. 2014. http://www.crossborderexperience.org/?cat=13 Pristupljeno 27. 5. 2014.
- ↑ Borka Pavićević czkd.org
- ↑ "Preminula Borka Pavićević". 30. 6. 2019. https://www.czkd.org/2019/06/preminula-borka-pavicevic/
- ↑ Preminula Borka Pavićević (30. lipnja 2019)
Vanjske poveznice
| Prethodi: | izvršna direktorica CZKD 1994. – 2019. |
Slijedi: |
| ' | Aleksandra Sekulić |