Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Mate Ostović

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 368756 od 8. prosinac 2021. u 12:52 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Mate Ostović
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 9. siječnja 1961.
Mjesto rođenja Otočac
Nacionalnost Hrvat
Opis vojnoga službovanja
Čin General pukovnik
Ratovi Domovinski rat
Vojska Oružane snage Republike Hrvatske
Rod vojske Hrvatska kopnena vojska
Jedinice 1. gardijska brigada
Odlikovanja Spomenica Domovinskog rata Spomenica domovinske zahvalnosti Red hrvatskog pletera Red hrvatskog trolista Red bana Jelačića Medalja Blljesak Medalja Oluja

Mate Ostović (Otočac, 9. siječnja 1961.) hrvatski je general i bivši zapovjednik Hrvatske kopnene vojske.

Životopis[1]

General Ostović, rodio se u Otočcu 1961., a zvanje profesora obrane i sigurnosti dobiva 1986. na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. 1991. godine dobrovoljno se prijavljuje u legendarnu gardijsku brigadu Tigrovi gdje kraće vrijeme (1991.-1992.) obnaša dužnost zamjenika zapovjednika brigade, a kao član brigade sudjeluje i u operacijama Bljesak i Oluja. Od 1992. do 1998. načelnik je uprave za ustroj, popunu i mobilizaciju. Do 2008. godine usavršava se na nekoliko vojnih škola (Zapovjedno stožerna škola, Ratna škola, i NATO Defence College, Senior Course)[2] kada postaje zapovjednik Zapovjedništva za potporu Na toj dužnosti ostaje do 2014. kada postaje zapovjednik Hrvatske kopnene vojske i na toj je dužnosti do 2017. kada odlazi u mirovinu.

Promaknuća[2]

  1. 1992. - pukovnik
  2. 1994. - brigadir
  3. 2003. - brigadni general
  4. general bojnik[nedostaje izvor]
  5. 2015. - general pukovnik[3]

Izvori

  1. Životopis na vecernji.hr pristupljeno 30. ožujka 2020.
  2. 2,0 2,1 Životopis na savjest.com pristupljeno 30. ožujka 2020.
  3. Vijest o promaknuću na radio-banovina.hrpristupnjeno 30. ožujka 2020.