Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Vodikov peroksid

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 368292 od 8. prosinac 2021. u 12:06 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web))
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Lua error in Modul:Kemijski_identifikatori at line 3: attempt to index field 'wikibase' (a nil value).
Vodikov peroksid
Lua error in package.lua at line 80: module 'Module:i18n' not found.

Strukturna formula vodikova peroksida
Strukturna formula vodikova peroksida
IUPAC nomenklatura vodikov peroksid
Ostala imena Dioksidan
Oksidanil
Identifikacijski brojevi
Osnovna svojstva
Molarna masa 34,0147 g/mol
Relativna molekulska masa 34,0147 g/mol
Izgled Vrlo svjetlo plave boje;
bezbojan u otopini, oštar miris
Gustoća

1.11 g/cm3 (20 °C, 30% (w/w) otop.)[1]
1.450 g/cm3 (20 °C, čista tvar)

Talište 272,72 K -0,43 °C
Vrelište 423,35 K 150,2 °C
Tlak para

31,06 hPa (23,3 mmHg) - STP[2]
5 mmHg (30 °C)[3]

Topljivost u vodi

topljiv u bilo kojem omjeru

Dipolni moment

2,26 D

Struktura
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti
Može uzrokovati požar Nagrizajuće Opasno
Može uzrokovati požar Nagrizajuće Opasno
(O) (C) (Xn)
NFPA 704
0
3
1
OX
SI-sustav mjernih jedinica korišten je gdje god je to moguće. Ukoliko nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Vodikov peroksid (H2O2) je kemijski spoj vodika i kisika.

Svojstva i osobine

Bezbojna je i viskozna kapljevina, relativno stabilna na sobnoj temperaturi, ali se pri 80 °C egzotermno razlaže na vodu i kisik. Na sobnoj je temperaturi ta reakcija spora, a ubrzavaju ju nečistoće i svjetlost. Zbog toga se vodikov peroksid pohranjuje u tamnim bocama i uz dodatak inhibitora.

Djeluje i kao reducens, ali su oksidacijska svojstva jače izražena.

Dobivanje

Nastaje hidrogeniranjem antrakinona i oksidacijom nastaloga antrakinola.

Upotreba

Upotrebljava se za izbjeljivanje (ponajčešće kose), kao antiseptik, u kemijskoj industriji, a upotrebljavao se kao oksidans za raketno gorivo.

U prodaju dolazi u koncentracijama od 3,6,9,12, i 30% (takva koncentracija se naziva komercijalno i "Perhidrol").

Najčešće se koristi za dezinfekciju manjih rana i ogrebotina.[4]

Izvori

  • Tehnički leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža; glavni urednik: Zvonimir Jakobović. Tiskanje dovršeno 21. prosinca 2007.g., Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 653717. ISBN 978-953-268-004-1, str. 969.
  1. Easton, M. F.; Mitchell, A. G.; Wynne-Jones, W. F. K. (1952). "The behaviour of mixtures of hydrogen peroxide and water. Part 1.?Determination of the densities of mixtures of hydrogen peroxide and water". Transactions of the Faraday Society 48: 796. doi:10.1039/TF9524800796 
  2. CRC Handbook of Chemistry and Physics, CRC Press, 2006.
  3. {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

]]}},

  • "SVESTRANI POMOĆNIK: Nevjerojatno je što sve možete s vodikovim peroksidom". Net.hr. 27. svibanj 2016.. https://net.hr/magazin/domvrt/svestrani-pomocnik-nevjerojatno-je-sto-sve-mozete-s-vodikovim-peroksidom/ Pristupljeno 17. ožujak 2020.