Virus tuljanskog štenećaka

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 368223 od 8. prosinac 2021. u 12:00 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web))
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
virus tuljanskog štenećaka
imunohistokemijsko bojenje pluća tuljana s PDV‑om
imunohistokemijsko bojenje pluća tuljana s PDV‑om
Klasifikacija virusa
Skupina virusa: Skupina V ((-)ssRNA)
Red: Mononegavirales
Porodica: Paramyxoviridae
Rod: Morbillivirus
Vrsta: virus tuljanskog štenećaka

Virus tuljanskog štenećaka (PDV, od engl. phocine distemper virus), paramiksovirus iz roda morbilivirusa, patogen za perajarne vrste, navlastito tuljane.[1] Klinički znakovi uključuju otežano disanje, vrućicu i simptome zahvaćenosti živčanog sustava.

PDV je prvi put identificiran 1988. godine kao uzrok smrti 18.000 običnih tuljana (Phoca vitulina) i 300 sivih tuljana (Halichoerus grypus) duž sjeverne europske obale.

Iste su godine opservirane druge dvije epidemije virusne bolesti u vodenih životinja. Drugi morbilivirus uzrokovao je smrt mnogih bajkalskih tuljana (Phoca sibirica) u Bajkalskom jezeru u Sibiru. Poslije je bilo identificirano da je riječ o soju bliskosrodnog virusa štenećaka (CDV, engl. canine distemper virus), a vjerojatno je prenesen na tuljane s kopnenih životinja jer je CDV veoma proširen u pasa u području Bajkalskog jezera.

Treća pojava bolesti zbila se u obalnih dupina (Phocoena phocoena) blizu Britanskih otoka i Nizozemske. Treći morbilivirus, nazvan pliskavičji morbilivirus, identificiran je uzročnik bolesti.

Godine 2002. epidemija PDV-a duž sjevernomorske obale rezultirala je smrću 21.700 tuljana ili 51 % procijenjene populacije.

encefalitis običnog tuljana s PDV-om

Antitijela na PDV i CDV pronađena su u nekih karnivornih vrsta u Kanadi, uključujući polarne medvjede, što upućuje na potencijal virusa da se širi na nove vrste.

Nagla pojava PDV-a i srodnih virusa u vodenih sisavaca implicira da bi uzrok mogle biti promjene u okolišu. Stoga su kao doprinositelji predloženi onečišćivači koji interferiraju s mogućnošću životinja da se obrane od infekcije. Alternativno tumačenje kao moguće razloge navodi klimatske promjene i prekomjeran ribolov koji su vodene vrste, koje prirodno nose ove viruse, mogle natjerati na seobu u nova područja i tako imunološki susceptibilne populacije izložile infekciji.

Virus tuljanskog štenećaka navodi se kao potencijalna opasnost za populacije sredozemnih medvjedica.[2]

Izvori[uredi]

  1. {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

]]}},

  • {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},
  • ]]}},