Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,3 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Virtualna međunarodna normativna baza

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 368221 od 8. prosinac 2021. u 12:00 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web))
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)

Virtualna međunarodna normativna baza (eng. Virtual International Authority File, VIAF)[1][2][3] je međunarodna jedinstvena normativna baza. Projekt je virtualnoga povezivanja nacionalnih normativnih podataka za osobe, korporativna tijela i zemljopisne nazive.[4]

Združeni je projekt koji su 2003. godine započele američka Kongresna knjižnica (Library of Congress), Njemačka nacionalna knjižnica (Deutsche Nationalbibliothek)[4] i OCLC. Osnovan je radi uključivanja normativnih podataka različitih knjižnica u besplatnu javno dostupnu uslugu na internetu koja poboljšava identificiranje, prikaz i provođenje normativnoga nadzora u lokalnim katalozima i time pridonosi razvoju bibliografskog nadzora.[4] Projekt vodi Online Computer Library Center (OCLC).[5][6]

Krug sudionika u bazi VIAF brzo se proširio. Hrvatska Nacionalna i sveučilišna knjižnica s OCLC-em je svibnja 2013. potpisala ugovor. Do prosinca 2013. dosegao je broj sudionika 34 ustanove, od čega 23 nacionalne knjižnice, odgovorne za izradbu normativnih zapisa. Prosinca 2013. normativnih zapisa u VIAF-u bilo je 33 milijuna, od kojih se 26,4 milijuna odnosi na osobna imena. Povezani su sa 107 milijuna bibliografskih zapisa. Broj korisnika VIAF-a bio je više od milijun godišnje.[4]

Recipročno ažuriranje služi se protokolom Inicijative otvorenih arhiva (OAI-PMH).

Od 4. travnja 2012. projekt prelazi u servis OCLC-a.[7]

Zbog toga što je jedinstveni identifikator autora sam po sebi ograničene vrijednosti ako je bez povezanosti s biografskim i bibliografskim podatcima, međunarodni sustavi ISNI i VIAF, u svjetlu normativnog nadzora, djeluju u međuovisnosti. ISNI ne bi mogao nastati i održati se bez VIAF-a. Primjenom ISNI-ja raste kakvoća VIAF-u. Dodatna im je vrijednost u povezanosti normativnih i bibliografskih podataka.[8]

Vidi

Izvori

  1. Hrvatsko knjižničarsko društvo Skupovi. 39. skupština Hrvatskoga knjižničarskog društva. Predavanje 16. listopada 2014.: Ana Knežević Cerovski: Virtualna međunarodna normativna baza - VIAF i identifikator ISNI u kontekstu bibliografske kontrole i njihova implementacija u normativnu bazu NSK (pristupljeno 21. ožujka 2017.)
  2. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu Međunarodna suradnja, 16. prosinca 2011. (pristupljeno 21. ožujka 2017.)
  3. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu Održana 39. skupština Hrvatskoga knjižničarskoga društva „Knjižnice – od misije do strategije“, 22. listopada 2014. (pristupljeno 21. ožujka 2017.)
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu Normativna baza Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu postala dijelom virtualnoga skupnog kataloga VIAF, 16. prosinca 2013. (pristupljeno 21. ožujka 2017.)
  5. Kelley, Michael; Schwartz, Meredith (2012). "VIAF service transitions to OCLC" (engl.). Library Journal (Media Source) 137 (8): 16 
  6. {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

]]}},.

  • {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},
  • ]]}},

  • Hrvatsko knjižničarsko društvo Danijela Getliher, Ana Knežević Cerovski: Međunarodni standardni broj imena (ISNI) u kontekstu normativnog nadzora, Vjesnik bibliotekara Hrvatske 57 br.1/3 2014., str. 39-40 (pristupljeno 4. veljače 2018.)
  • Vanjske poveznice