Velimir Zajec

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 368073 od 8. prosinac 2021. u 11:48 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web))
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Velimir Zajec

Osobni podatci
Puno ime Velimir Zajec
Nadimak Zeko
Rođenje 12. veljače 1956.
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1974.1984.
1984.1988.
NK Dinamo
Panathinaikos
0238 00(13)
0067 00(11)
Reprezentativna karijera
1977.1985. Jugoslavija 0036 000(1)
Trenerska karijera
1998.1999.
2004.2005.
2010.
Dinamo Zagreb
Portsmouth
Dinamo Zagreb
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 22. kolovoza 2013.

Portal o životopisima
Portal o športu

Velimir Zajec (Zagreb, 12. veljače 1956.) je hrvatski bivši nogometaš i nogometni trener.

Igračka karijera

Klupska karijera

Karijeru je započeo u zagrebačkom NK Dinamu 1974. godine u dobi od 18 godina. Za brz ulazak juniora Zajeca u prvu momčad zaslužan je trener Mirko Bazić.[1] U svojih prvih 10 godina igranja, svom klubu je donio dva Kupa Jugoslavije kao i 24 godine dugo očekivani naslov prvaka, 1982. godine.

Kad je navršio 28 godina, po tadašnjim pravilima za športaše u Jugoslaviji, stekao je pravo igranja za strane klubove. Otišao je u grčki Panathinaikos, u kojem je ostvario blistave uspjehe.

Na terenu je važio za džentlmena, bez provokativnih i nasilnih ispada.

Reprezentativna karijera

Svojim igrama je izborio mjesto u nogometnoj reprezentaciji Jugoslavije, za koju je nastupio trideset i šest puta, puno puta i kao kapetan. Ovaj podatak ima veću težinu zbog toga što su igrači iz hrvatskih klubova, posebice ako su bili Hrvati (samo nastupanje za beogradske klubove je to "ublažavalo"), i još ako su bili iz NK Dinama, vrlo su teško dolazili do reprezentativnog dresa, dok s druge strane, i prosječni igrači s istoka dobivali su mjesta u reprezentaciji. U prilog tome govori i nepozivanje njegovog klupskog suigrača, Marka Mlinarića na Svjetsko nogometno prvenstvo 1982. godine, iako je bio najbolji igrač prve jugoslavenske lige i k tome još u klubu koji je bio državni prvak.

Nakon prestanka aktivnog igranja, dvije je godine (1989.1991.) proveo kao direktor u NK Dinamu, nakon čega se vraća u Panathinaikos voditi njihovu igračku akademiju. Nedugo zatim je postao glavnim trenerom. Nakon nekog vremena, vratio se u Dinamo, ovaj put kao glavni trener, nakon čega se opet vraća u Panathinaikosa 2002. godine, na mjestu direktora.

1998. godine, vodio je Dinamo u tri susreta Lige prvaka, ostavši neporažen, izborivši s klubom dvije pobjede i jedan neriješeni susret. Unatoč tome, Dinamo nije uspio proći u četvrtfinale, jer su završili nastup na drugom mjestu u skupini (samo je prvoplasirana momčad nastavljala natjecanje).

2004., otišao je u Englesku, u klub Portsmouth, preuzevši mjesto izvršnog direktora. Nakon što je menadžer Harry Redknapp dao ostavku, privremeno je preuzeo menadžersko mjesto u studenome 2004. godine. Pet mjeseci poslije, vraća se na mjesto direktora, nakon što je u klub na trenersko mjesto došao Alain Perrin. Ostavku na mjesto direktora dao je 10. listopada 2005. godine, zbog lošijeg zdravstvenog stanja. Od svibnja 2010. godine, nakon više od deset godina, ponovno je trener nogometnog kluba Dinamo Zagreb[2]. Dana 9. kolovoza 2010. smijenjen je s trenerskog mjesta, nakon remija kod Varteksa.

Zanimljivosti

Još za aktivne igračke karijere stekao je nadimak "Zeko". Taj nadimak je zadržao i kod Panathinaikosovih navijača.

Poznati hrvatski radijski športski voditelj Ivan Tomić ga je zvao "Zajec Zeko, Dinamovo med i mlijeko".

Izvori

  1. LZMK: Nogometni leksikon Mirko Bazić
  2. {{
    1. if:
    ||
    Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
    |Citiranje web},

]]}},