Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

The Construkction of Light

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 364646 od 6. prosinac 2021. u 08:06 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
The Construkction of Light
Datoteka:Grimizni kralj – OblikCovanje svjetla 2000.jpg
King Crimson (studijski album)
Žanr progresivni rock, progresivni metal, industrijalna glazba
Objavljen 8. svibnja 2000. (Europa)
23. svibnja 2000. (Sjeverna Amerika)[1][2]
Snimanje 1999. – 2000.
Studio StudioBelew, Ade's Garage, Pat's Garage, The Apartment
Trajanje 58:16
Izdavač Virgin
Producent(i) King Crimson
Recenzije
Kronologija albuma – King Crimson
Thrak
(1995.)
The Construkction of Light
(2000.)
The Power to Believe
(2003.)

The Construkction of Light (stilizirano the construKction of light) dvanaesti je studijski album britanskog progresivnog rock sastava King Crimson. Diskografska kuća Virgin Records objavila ga je 8. svibnja 2000. u Europi i 23. svibnja 2000. u Sjevernoj Americi.

Snimanje i objava

Do objave The Construkction of Lighta dugogodišnji su članovi Bill Bruford, koji je prvi put nastupio sa skupinom na njezinu albumu Larks' Tongues in Aspic iz 1973., i basist Tony Levin, koji joj se pridružio 1981. godine, napustili King Crimson. Odlaskom obojice članova zaključeno je doba sastava kao "dvostrukog trija" i ponovo je postao kvartet, a činili su ga Robert Fripp, Adrian Belew, Trey Gunn i Pat Mastelotto. Fripp je postao posljednji preostali član skupine koji je sudjelovao u njoj prije 1981. godine, ali i jedini Britanac u njoj.

Uradak je u glazbenom smislu nalik radovima sastava iz 1980-ih; Mastelotto uglavnom svira elektroničke bubnjeve, a Belew, Gunn i Fripp često sviraju sofisticirane dionice koje se nadopunjuju, s time da se Belew i Fripp uglavnom koriste distorziranim zvukom gitara. Međutim, obično se te dionice nadopunjuju sporije nego tijekom 1980-ih; Belew i Fripp izmjenjuju notu po notu služeći se tehnikom pod imenom hoquetus. Zbog toga se glazba djelomično razlikuje od utjecaja gamelana tijekom 1980-ih.

Uradak aludira i na prethodna razdoblja grupe. "Larks' Tongues in Aspic – Part IV" nastavak je instrumentalne suite čiji su se prethodni dijelovi pojavili na nekim od ostalih uradaka, a uglavnom se služi glazbenim motivima iz drugog dijela. "FraKctured" je trebala biti peti nastavak suite "Larks", ali su članovi zaključili da je sličnija pjesmi "Fracture", posljednjoj skladbi s albuma Starless and Bible Black iz 1974., zbog čega joj je ime i promijenjeno.[3]

Fripp nije zadovoljan albumom; izjavio je da "ne prikazuje moć glazbe, i to više od bilo kojeg drugog studijskog albuma [King Crimsona]" i da smatra da su ga sputali uvjeti u kojima je nastao: nijedna pjesma nije odsvirana uživo prije nego što je snimljena, Mastelotto se nije koristio svojim omiljenim hibridom akustičnih i elektroničkih bubnjeva, a Fripp se više usredotočio na skladanje i sviranje nego na snimanje i produkciju. Discipline Global Mobile razmišljao je o tome da "ponovno oblikuje" uradak tako da u njega uvrsti koncertne izvedbe pjesama umjesto da to bude obično ponovno izdanje.[4] Godine 2019. objavljen je The ReconstruKction of Light, značajnije prerađena inačica albuma. Razlog za preradu uratka jest taj što su dijelovi izvornih snimki izgubljeni. Pat Mastelotto ponovno je snimio bubnjarske dionice za svaku pjesmu.[5] Remiksana inačica pjesme "FraKctured" objavljena je u serijalu KC50, a služila je kao ogledni primjerak cijelog uratka. Komentare Davida Singletona prati remiksana varijanta pjesme "The World's My Oyster Soup Kitchen Floor Wax Museum".[6]

Popis pjesama

Tekstovi: Adrian Belew, glazba: Belew, Robert Fripp, Trey Gunn i Pat Mastelotto.

Br. Skladba Trajanje
1. "ProzaKc Blues"   5:29
2. "The ConstruKction of Light"   5:49
3. "The ConstruKction of Light"   2:50
4. "Into the Frying Pan"   6:54
5. "FraKctured"   9:06
6. "The World's My Oyster Soup Kitchen Floor Wax Museum"   6:22
7. "Larks' Tongues in Aspic – Part IV"   3:41
8. "Larks' Tongues in Aspic – Part IV"   2:50
9. "Larks' Tongues in Aspic – Part IV"   2:36
10. "I Have a Dream" (coda) 4:51
11. "Heaven and Earth" (kao ProjeKct X) 7:46
58:16

Recenzije

Jason Nickey, recenzent s web-stranice AllMusic, uratku je dodijelio dvije zvjezdice od njih pet i izjavio: "[King Crimson] na The ConstruKction of Lightu pao je na svoj nos [...] Budući da nema bijega od težine fantastične povijesti [tog sastava], trenutci na ConstruKctionu koji najviše obećavaju jednostavno su zgaženi pod tim teretom. Ono što ConstruKction čini takvim razočaranjem jest to što se ProjeKct fragmentirane skupine u početku činio 'progresivnim', ali je u izvedbi postao album koji umjesto toga gleda unatrag."[7]

Dan Moos na stranici Popmatters uratku je dao osam od deset bodova i izjavio: "Na posljednjem CD-u King Crimsona, kao što je slučaj sa zbirkama pjesama na većini albuma King Crimsona iz 1980-ih, Fripp, Belew i ostali stvorili su zbirku pjesama koje streme k majstorskoj i čvrstoj zvukovnoj buci. U toj mješavini nalazi se i divna doza Belewova humora i razigranosti. [...] Neke pjesme prikazuju izvanredne tehničke sposobnosti Roberta Frippa; ostale pjesme, kao što je "Into the Frying Pan", miješaju melodije Adriana Belewa s neprobojnim zidom gitara tipičnih za Crimson iz 1980-ih; na drugim pak skladbama, među kojima je prethodno spomenuta "ProzaKc Blues", miješaju se kovitlajući slojevi gitarističkih dionica koji podsjećaju na Discipline. Na ConstruKction of Lightu nedostaju tupi udarci koje je Levin stvarao na svojemu štapu i Brufordovo udaranje po bubnjevima, ali bez njih CD je prozračniji i ni na koji način ne pogoršava produkciju."[8]

Osoblje

King Crimson
Ostalo osoblje
  • Ken Latchney – snimanje, miksanje
  • Bill Munyon – dodatno snimanje, miksanje
  • Glenn Meadows – masteriranje
  • Ioannis – umjetnički direktor, digitalne ilustracije
  • Alan Chappell – dizajn

Izvori