Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Napadi u Norveškoj 22. srpnja 2011.

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 363114 od 6. prosinac 2021. u 04:18 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite news +{{Citiranje novina))
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Karta objekata pokraj kojih se eksplozija dogodila
Crveno - zgrada vlade
Narančasto - lokacija uništenog automobila (nije mjesto eksplozije)
Plavo - zgrada Ministarstva nafte
Pogled na mjesto ekspozije neposredno nakon napada
Vozila hitne pomoći u blizini mjesta eksplozije

Napadi u Oslu 22. srpnja 2011. bila su dva napada u petak, 22. srpnja 2011. Prvi je napad bio eksplozija bombe u četvrti Regjeringskvartalet, koji se dogodio u 15:26 u blizini ureda premijera Jensa Stoltenberga i drugih državnih uredskih zgrada.[1] U eksploziji je poginulo osam osoba, a nekoliko je ozlijeđeno. Drugi i smrtonosniji napad dogodio se oko dva sata kasnije na političkom kampu socijaldemokratske mladeži održan na otoku Utøya u okrugu Buskerud. Naoružani je napadač, obučen kao policajac, otvorio vatru na kampere. Poginulo je 69 sudionika, a 66 ih je ozlijeđeno.[2][3][4]

Za napad na otoku Utøya osumnjičen je tada 32-godišnji Norvežanin Anders Behring Breivik, koji je uhićen na otoku. Uhićeni muškarac je i glavni osumnjičenik za bombaški napad u središtu Osla.[5]

Eksplozija u Oslu

Oko 15:30 sati u centru Osla, nedaleko od zgrade vlade [6] odjeknula je jaka eksplozija koja je načinila veliku materijalnu štetu na zgradi. Oštećena je i ured premijera Jensa Stoltenberga. Uslijed jačine eksplozije oštećene su i zgrade udaljene pet blokova. Mediji su izvijestili da na ulicama oko zgrade vlade ima mnogo polomljenog stakla i ozlijeđene osobe leže u krvi. Ukupno je poginulo osam osoba, dok ih je 30 ranjeno.

U eksploziji je uništena većina prozora na zgradi vlade, uključujući i okolne zgrade ministarstava, dok je u zgradi Ministarstva nafte buknuo požar. [7] Nakon eksplozije, područje oko zgrade vlade je potpuno zatvoreno, dok je policija u potrazi za eksplozivnim napravama koristila pse tragače.[8] Neposredno poslije eksplozije mediji su objavili da se radi o automobilu bombi, međutim ova informacija nije potvrđena, iako postoje izvještaji da je neposredno prije eksplozije jedno vozilo velikom brzinom prošlo kroz to područje.

Nakon eksplozije, u gradu su uvedene stroge mjere sigurnosti, a centar grada je potpuno blokiran za automobile i pješake. Teško naoružani vojnici su raspoređeni oko najznačajnijih državnih institucija, dok su neke zgrade i tržni centri evakuirani zbog sumnje o postavljenim bombama.[9]

Pokolj na otoku Utøyi

Dva sata nakon eksplozije u Oslu, napadač, za koga se vjeruje da je Adners Bering Breivik, došao je feribotom na otok Utøya koji se nalazi oko 25 km sjeveroistočno od Osla.[10] Napadač se predstavio kao pojačanje nakon eksplozije u Oslu, a nosio je policijsku uniformu i imao zaštitne čepove u ušima. Na otoku su kampirali članovi podmlatka Radničke partije. Napadač ih je gestikuliranjem i dozivanjem namamio da se okupe oko njega,[11] a zatim je počeo pucati, ubijajući žrtve jednu po jednu. Prvo je pucao na osobe koje su se nalazile na otoku, a zatim je počeo pucati i na one koji su pokušavali pobjeći plivajući preko jezera.[12] Prema medijskim izvješćima, imao je dvije puške, a do dolaska specijalaca, koji su ga uhitili, uspio je iskoristiti svu municiju. Usmrtio je najmanje 85 osoba. Većina su žrtava tinejdžeri između 15 i 16 godina starosti.[13] Pojedini su svjedoci izjavili da je u napadu nsudjelovao još jedan muškarac koji, za razliku od prvog napadača, nije nosio policijsku uniformu. Policija istražuje tvrdnje.

Broj nestalih nije objavljen. Spasilačke ekipe, uz pomoć čamaca i podvodnih kamera, pretražuju vode oko otoka u potrazi za nestalima koji su, plivajući preko jezera, pokušali pobjeći od napadača.[14]

Izvori