Abu Bakr al-Bagdadi

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 361882 od 2. prosinca 2021. u 02:05 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite news +{{Citiranje novina))
Skoči na:orijentacija, traži
Abu Bakr al-Bagdadi
Abu Bakr al-Bagdadi

kalif Islamske Države
trajanje službe
29. lipnja 2014. – 26. listopada 2019.
Prethodnik ured osnovan
emir Islamske Države
trajanje službe
18. travnja 2010. – 7. travnja 2013.
Zamjenik Abu Abdulah al-Bagdadi
Prethodnik  Abu Omar al-Bagdadi
Nasljednik ured ukinut
Rođenje 1971.
Smrt 26. listopada 2019.[1]
Zanimanje teolog

Abu Bakr al-Bagdadi (arap. أبو بكر البغدادي; pravo ime Ibrahim Auad Ibrahim Ali al-Badri al-Samarai, arap. ابراهيم عواد ابراهيم علي البدري السامرائي; Samarra, Irak, 1971. – 26. listopada 2019.) bio je samoprozvani kalif međunarodno nepriznate Islamske Države na području Iraka i Sirije.

Obznanio je stvaranje Islamske Države Iraka i Levanta 8. travnja 2013. Islamska Država Iraka i Levanta nasljednica je Islamske Države Iraka, al-Kaidinog ogranka u Iraku. Imenovan je kalifom 29. lipnja 2014., kada je Islamska Država Iraka i Levanta proglašena kalifatom i preimenovana u Islamsku Državu.

Životopis

Vjeruje se da je Abu Bakr rođen u iračkom gradu Samarri 1971. U vrijeme vladavine Sadama Huseina, bio je imam u tri različite džamije. Stekao je doktorat u islamskim studijama na Sveučilištu u Bagdadu i podučavao je na Sveučilištu u Tikritu. Američke snage uhitile su ga 2003., a pušten je iduće godine.

Abu Bakr al-Bagdadi mu je ratni nadimak, a pravo ime mu je Ibrahim Auad Ibrahim Ali al-Badri al-Samarai.

Obitelj

Mali broj pouzdanih informacija poznat je o obitelji al-Bagdadija. Poznato je kako ima više supruga, po nekim izvorima dvije, a po drugim izvorima čak tri. Ministarstvo unutarnjih poslova Iraka u svojim službenim izvještajima navelo je njih dvije, Asma Fawzi Mohammed al-Dulaimi i Israa Rajab Mahal A-Qaisi. Određene novinske agencije 2016. godine od lokalnih su medija saznale kako postoji i treća supruga, Saja al-Dulaimi.[2]

Izvori