Marita Koch

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 360102 od 1. prosinca 2021. u 08:35 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Citiraj web +{{Citiranje weba))
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Marita Koch
Bundesarchiv Bild 183-1984-0402-025, Marita Koch.jpg

Osobni podatci
Puno ime Marita Koch
Datum rođenja 18. veljače 1957.
Mjesto rođenja Flag of East Germany.svg Wismar, DDR
Športski podatci
Atletske discipline sprint (100 m , 200 m, 400 m, 4x400 m)
Osobni rekordi
  • 100 m - 10,83[1]
  • 200 m - 21,71
  • 400 m - 47,60 (svjetski rekord)[2]
Osvojene medalje
  1. Preusmjeri Predložak:Medalje šport
Olimpijske igre
zlato Moskva 1980. 400m
srebro Moskva 1980. 4x400 m
Svjetska prvenstva
zlato Helsinki 1983. 200 m
zlato Helsinki 1983. 4x100 m
zlato Helsinki 1983. 4x400 m
srebro Helsinki 1983. 100 m
Europska prvenstva
zlato Prag 1978. 400 m
zlato Prag 1978. 4x400 m
zlato Atena 1982. 400 m
zlato Atena 1982. 4X400 m
zlato Stuttgart 1986. 400 m
zlato Stuttgart 1986. 4x400 m

Marita Koch (18. veljače 1957.)[3], umirovljena njemačka atletičarka.

Rođena u Wismaru, Istočna Njemačka, Marita je odmalena pokazala svoje sprinterske kvalitete. Pretjecala je u trčanju mnogo starije dječake. Do svoje 15 godine, postigla je zapažene rezultate, a cijelu karijeru trenirao ju je Wolfgang Meier. Zbog profesionalnog sporta je odustala i od studija medicine kojeg je bila započela. Apsolutno je dominirala atletikom tijekom osamdesetih godina. Njena najveća rivalka bila je Čehinja Jarmila Kratochvílová. Osvojila je zlato na 400 m 1980. na Olimpijskim igrama u Moskvi, i srebro u utrci 4X400m štafeta. Htjela je nastupiti i 1984., ali je DDR bojkotirao to natjecanje po nalogu SSSR-a.

Osim osvajanjem zlatne olimpijske medalje na 400 m na OI u Moskvi 1980 i pobjedama na SP u Helsinkiju 1983. i na Europskim prvenstvima 1978., 1982. i 1986.godine, u povijest atletike definitivno je ušla 6. listopada 1985. na Svjetskom kupu u Canberri, gdje je postavila i danas nedostižni svjetski rekord na 400 m - 47.60 sec, srušivši dotadašnji svjetski rekord čehoslovačke atletičarke Jarmile Kratochvílove, koja je do tada bila jedina atletičarka koja je pretrčala 400 m za manje od 48 sekundi, 47.99 sec, sa SP u Helsinkiju 1983. godine.

Koliko je to i dan-danas nedostižan svjetski rekord, najbolje govori podatak da se danas velikim uspjehom smatra i kad neka atletičarka pretrči 400 m za manje od 50 sekundi, a izuzetno su rijetke trkačice koje pretrče 400 m za manje od 49 sekundi (najbolja od njih do sada bila je francuska atletičarka Marie-José Pérec pobijedivši na OI u Atlanti, 1996 s rezultatom 48.25 sec).

U mirovinu kao sportašica otišla je 1987., zbog problema sa Ahilovom tetivom i želje da se posveti obiteljskom životu. Sa trenerom Wolfgangom, za kojeg se udala ima kćer Ulrike i trgovinu sportskim potrepštinama u Rostocku. Pojavile su se mnoge špekulacije o činjenici da je Marita postigla takve rezultate dopingom.[4] Nikad ništa nije dokazano.

Izvori