Merkurov prijelaz

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 358512 od 1. prosinac 2021. u 00:48 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiraj web))
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Merkurov prijelaz koji se dogodio 8. studenog 2006. (vide se i Sunčeve pjege br. 921, 922, i 923).
Datoteka:Merkurov prijelaz 2006.jpg
Merkurov prijelaz iz 2006. izbliza.

Merkurov prijelaz ili Merkurov tranzit prijelaz je Merkura preko Sunčeva kruga (viđeno sa Zemlje). U trenutku prijelaza Merkur se vidi kao mala točkica na Sunčevom krugu. Merkurov prijelaz vidi se češće od Venerinog prijelaza — između 13 i 14 prijelaza tijekom jednog stoljeća — jer je Merkur bliži Suncu i češće se napravi puni krug oko njega. Merkurovi prijelazi događaju se ili u svibnju ili u studenom. Zadnja četiri prijelaza dogodila su se 2003., 2006., 2016., 2019.; a sljedeći će biti 13. studenog 2032.[1]

Dne 3. lipnja 2014. prvi put je Merkurov prijelaz viđen s Marsa, prijenosom s marsovskog vozila Curiosity.[2] Tranziti se prate s najvećom pažnjom jer pomažu da se točnije odrede staze planeta. Trenutci u kojima planet redom dira rub Sunca s vanjske strane, s unutrašnje strane, opet s unutrašnje strane, pa s vanjske strane, zovu se dodirima ili kontaktima: prvi, drugi, treći i četvrti dodir ili kontakt.

Tranzit ili prijelaz

Podrobniji članak o temi: Tranzit (astronomija)

Tranzit (njemački transit < talijanski transito < latinski transitus: prijelaz, prolaženje, prolaz) ili prijelaz u astronomiji je prijelaz Merkura ili Venere preko Sunčeva kruga; općenitije, prijelaz manjega nebeskog tijela ili sjene manjega tijela preko kruga većega tijela, npr. prirodnih satelita ispred planeta (Venerin prijelaz). Zaklanjanje manjega tijela većim naziva se okultacija. [3]

Venerin prijelaz

Podrobniji članak o temi: Venerin prijelaz

Venerin prijelaz ili Venerin tranzit prijelaz je Venere ispred Sunca i zakrivanje dijela njegova kruga. Ne događa se svaki put kad se Venera nađe između Zemlje i Sunca jer se ravnine gibanja Venere i Zemlje oko Sunca razlikuju za 3.4°, pa je Venera najčešće iznad ili ispod Sunčeva diska. Pojavljuje se 4 puta u 243 godine i obično traje po nekoliko sati (prijelaz 2012. trajao je 6 sati i 40 minuta): između prve i druge pojave razmak je osam godina (s nekoliko dana razlike) između druge i treće pojave razmak je 105,5 godina, između treće i četvrte opet osam godina, a do novoga ciklusa treba čekati 121,5 godina.

Vrijeme Venerinog prijelaza 1631. predvidio je Johannes Kepler; njegove je proračune usavršio Jeremiah Horrocks, koji je prijelaz motrio 1639. metodom projekcije, što i danas prakticiraju amateri. Prijelazi nisu potpuno vidljivi s cijele Zemlje, tj. prijelaz Venere ne mogu vidjeti promatrači iz onih dijelova Zemlje na kojima je u vrijeme prijelaza noć.

Venerin je prijelaz kroz povijest bio popraćen velikom mobilizacijom znanstvenika i opreme te organizacijom ekspedicija i međunarodnih suradnji kako bi se promatrao iz različitih dijelova svijeta. Ruđer Bošković je za britanski Royal Society sudjelovao u organiziranju dviju takvih ekspedicija (Istanbul 1761. i Kalifornija 1769. godine). Venerini prijelazi poslužili su za određivanje Sunčeve paralakse, odnosno udaljenosti Zemlje od Sunca (prema metodi Edmonda Halleyja), zatim za procjenu Venerina promjera, a pri prijelazu 1761. Mihail Vasiljevič Lomonosov zapazio je Venerinu atmosferu.

Prije prvih preciznih kronometara, Venerin prijelaz promatrao se i radi određivanja mjesnoga meridijana (zemljopisne dužine). Tako je i ekspedicija Jamesa Cooka promatranjem Venerina prijelaza 1769. precizno odredila položaj Tahitija. [4]

Učestalost Merkurovog prijelaza

Prošli Merkurovi prijelazi
Merkurov prijelaz
Nadnevak srednjeg
prijelaza
(UTC) Bilješke
Početak Sredina Kraj
7. studenog 1631. Promatranja izvršio Pierre Gassendi.
3. studenog 1651. Promatranja izvršio Jeremy Shakerly u Suratu (Indija). [5]
3. svibnja 1661. Promatranja izvršio Christiaan Huygens u Londonu.
7. studenog 1677. Promatranja izvršio Edmond Halley na otoku Sveta Helena, Richard Towneley u Lancashireu (Ujedinjeno Kraljevstvo), Jean Charles Gallet u Avignonu. [6]
5. studenog 1743. Koordinirana znanstvena promatranja širom svijeta je organizirao Joseph-Nicolas Delisle.
6. svibnja 1753.  
9. studenog 1769. 23:09 Promatranja izvršili Charles Green i James Cook u Mercury Bay (Novi Zeland).[7]
9. studenog 1802. 06:16 08:58 11:41  
12. studenog 1815. 00:20 02:33 04:46  
5. studenog 1822. 01:04 02:25 03:45  
5. svibnja 1832. 09:04 12:25 15:47  
7. studenog 1835. 17:35 20:08 22:41  
8. svibnja 1845. 16:24 19:37 22:49  
9. studenog 1848. 11:07 13:48 16:28  
12. studenog 1861. 05:21 07:19 09:18  
5. studenog 1868. 05:28 07:14 09:00  
6. svibnja 1878. 15:16 19:00 22:44  
7. studenog 1881. 22:19 00:57 03:36  
9. svibnja 1891. 23:57 02:22 04:47  
10. studenog 1894. 15:58 18:35 21:11  
14. studenog 1907. 10:24 12:07 13:50  
7. studenog 1914. 09:57 12:03 14:09  
8. svibnja 1924. 21:44 01:41 05:38  
10. studenog 1927. 03:02 05:46 08:29  
11. svibnja 1937. 08:53 08:59 09:06 Vidljiv samo djelomičan prijelaz u Južnoafričkoj Republici, Jemenu, Južnoj Aziji i Zapadnoj Australiji.
11. studenog 1940. 20:49 23:21 01:53  
14. studenog 1953. 15:37 16:54 18:11  
6. svibnja 1957. 23:59 01:14 02:30  
7. studenog 1960. 14:34 16:53 19:12 [8]
9. svibnja 1970. 04:19 08:16 12:13 [9]
10. studenog 1973. 07:47 10:32 13:17 [10]
13. studenog 1986. 01:43 04:07 06:31 [11]
6. studenog 1993. 03:06 03:57 04:47 [12]
15. studenog 1999. 21:15 21:41 22:07 [13] Vidljiv samo djelomičan prijelaz u Australiji, Antartici i Novom Zelandu (Južni otok).
7. svibnja 2003. 05:13 07:52 10:32 [14]
8. studenog 2006. 19:12 21:41 00:10 [15]
9. svibnja 2016. 11:12 14:57 18:42 [16] Cijeli prijelaz vidljiv u Južnoj Americi, istočnom dijelu Sjeverne Amerike, Zapadnoj Europi; djelomičan prijelaz svugdje osim Australije i daleke istočne Azije.
11. studenog 2019. 12:35 15:20 18:04  
Budući Merkurovi prijelazi
Merkurov prijelaz
Nadnevak srednjeg
prijelaza
(UTC) Bilješke
Početak Sredina Kraj
13. studenog 2032. 06:41 08:54 11:07  
7. studenog 2039. 07:17 08:46 10:15  
7. svibnja 2049. 11:03 14:24 17:44  
9. studenog 2052. 23:53 02:29 05:06  
10. svibnja 2062. 18:16 21:36 00:57  
11. studenog 2065. 17:24 20:06 22:48  
14. studenog 2078. 11:42 13:41 15:39  
7. studenog 2085. 11:42 13:34 15:26  
8. svibnja 2095. 17:20 21:05 00:50  
10. studenog 2098. 04:35 07:16 09:57  
12. svibnja 2108. 01:40 04:16 06:52  

Izvori

  1. Tekst & foto: Miroslav Lelas. "Isto ćemo moći vidjeti tek 2032: Splićani s Bačvica teleskopom promatrali rijedak astronomski događaj". Dalmacija danas – obala, otoci, Zagora. Najnovije vijesti iz Dalmacije.. https://www.dalmacijadanas.hr/isto-cemo-moci-vidjeti-tek-2032-splicani-s-bacvica-teleskopom-promatrali-rijedak-astronomski-dogadaj Pristupljeno 12. studeni 2019. 
  2. Webster Guy: "Mercury Passes in Front of the Sun, as Seen From Mars" [1],NASA, 10. srpnja 2014.
  3. tranzit, [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.
  4. Venerin prijelaz (Venerin tranzit), [3] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.
  5. Chapman, A. (1985), Transactions of the Historical Society of Lancashire and Cheshire Volume 135 pp 1–14
  6. Eric G. Forbes et al. (1995), Correspondence of John Flamsteed Volume 1, Institute of Physics Publishing, p. 624-627
  7. Wayne Orchiston 1994, James Cook and the 1769 Transit OF Mercury, Carter Observatory ISSN 1173–7263 http://www.transitofvenus.co.nz/docs/CarterObservatoryInfo3.doc
  8. Predložak:Citiraj web
  9. Predložak:Citiraj web
  10. Predložak:Citiraj web
  11. Predložak:Citiraj web
  12. Predložak:Citiraj web
  13. Predložak:Citiraj web
  14. Predložak:Citiraj web
  15. Predložak:Citiraj web
  16. Predložak:Citiraj web