Svjetionik Otočić Sestrica Vela - Korčula

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 357240 od 30. studeni 2021. u 01:36 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +))
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Svjetionik Otočić Sestrica Vela - Korčula
Osnovni podatci
Svjetioničarska posada Ne
Godina izgradnje: 1871.
Nautički podatci
PS, br./Admirality br. 643/E3482
Karakteristika svjetla B Bl(4) 15s (3(0,5+2);0,5+7)s
Sektor vidljivosti 360°
Domet glavnog svjetla 11M
Domet pričuvnog svjetla -
Visina fokusa svjetla iznad SRM 18m
Visina kule 13m
Karakteristika sirene za maglu -
Domet sirene za maglu -
Karakteristika racona -
Domet racona -
AIS E3482 Sestrica vela
Sustav daljinskog nadzora Da

Svjetionik Otočić Sestrica Vela - Korčula je svjetionik na otočiću Velika Sestrica, većem od dvaju malenih otočića u južnom dijelu Pelješkog kanala, <ref name="plovput">Svjetionik Otočić Sestrica Vela - Korčula, pristupljeno 16. siječnja 2020.</ref> tj. na ulazu u Korčulanski kanal. Svjetionik je namijenjen orijentaciji u plovidbi kroz Pelješki i Mljetski kanal.<ref name="min-kulture-RH"/>

Svjetionik je podignut 1871.. Zgrada svjetionika je izdužena kamena jednokatnica pokrivena dvoslivnim krovom. Građena je u najboljoj tradiciji korčulanskog kamenarstva, te oblikovanjem kamenih elemenata odstupa od uobičajenog izgleda svjetioničarskih zgrada. Dvokatna kamena kula s lanternom na vrhu (visine 17 m) priljubljena je uz južno pročelje. Na katovima su vrlo uski otvori poput strijelnica, a na vrhu kule je dvostruki stepenasti kameni vijenac s reminiscencijama na fortifikacijsku arhitekturu.<ref name="min-kulture-RH"/>

Zaštita[uredi]

Pod oznakom RST-1429-1996 zavedena je kao nepokretno kulturno dobro – pojedinačno, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificirano kao "profana graditeljska baština".<ref name="min-kulture-RH">Pretraživanje Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske Ministarstvo kulture i medija RH. Pristupljeno 3.rujna 2020.. Sadržaj preuzet uz dopusnicu.</ref>

Izvori[uredi]

<references group=""></references>

Vanjske poveznice[uredi]