Saint-germainski ugovor
Saint-germainski ugovor ugovor između Republike Austrije i zemalja pobjednica u Prvom svjetskom ratu (Velika Britanija, Francuska, Italija, SAD, Japan i dr.), potpisan 10. 9. 1919. u Saint-Germain--En-Layeu kraj Pariza. Pripadao je nizu mirovnih sporazuma potpisanih tijekom Pariške mirovne konferencije (sječanj 1919. – sječanj 1920), na kojoj se rješavalo i pitanje teritorijalne pripadnosti Hrvatske nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije. Krajem Prvog svj. rata djelove Hrvatske je okupirala Kraljevina Italija. Na te zemlje su polagale prava i novonastale države – kratkotrajna Država Slovenaca, Hrvata i Srba (Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba), a potom Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Ugovorom se Austrija u korist Kraljevine SHS odrekla velikoga dijela teritorija koji je pripadao austr. polovici Monarhije (dio Koruške, južna Štajerska, Kranjska, Dalmacija, Bosna i Hercegovina). Za sporni dio Koruške bio je predviđen plebiscit koji je za Kraljevinu SHS završio nepovoljno, dok je nastavljena diplomatska borba za područja koja su saveznici obećali Italiji Londonskim ugovorom. Pregovori o Jadranskom pitanju prekidani su u više navrata, a nastavljeni su i nakon što je konferencija 21. sječanj 1920. zaključila zasjedanje Rapallski ugovor.