Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Membranska brtva

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 345460 od 24. studeni 2021. u 22:33 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Membranska brtva na motociklu.
Brtvljenje mijehom na zglobnom autobusu.

Membranska brtva se koristi za brtvljenje dijelova s povratnim gibanjem male učestalosti. Za to se upotrebljavaju membranske ravne i valovite brtve, pregibne membrane i valovite cijevi. [1]

Brtvljenje valovitim mjehovima i membranama

Valoviti mijeh može biti izrađen od tombaka (za temperature do 80 °C), duboko vučenog lima (do 400 °C), nehrđajućeg čelika (do 600 °C), a i od drugih metala (mjedi, fosforne bronce, srebra, monelmetala).

Direktna primjena ovih mijehova ograničena je na slučajeve, kada dijelovi spoja trebaju da se pravocrtno pomiču jedan prema drugome. Ostali njihovi nedostaci su u tome što dopuštaju samo mali pomak dijelova i što su dozvoljeni pritisci ograničeni. Prednost im je u tome što, kako nemaju brtve, u njima nema trenja, pa ih ne treba održavati, i što osiguravaju potpuno nepropusnost.

Brtvljenje membranom

Brtvljenje membranom slično je i kao brtvljenje mjehovima. Tipičan slučaj se često susreće kod zaštitne brtve na ulazu ručice u mjenjač brzine. [2]

Slike

Datoteka:Brtva 16.png Datoteka:Brtva 17.png Datoteka:Brtva 18.png
Spoj pokretnog i mirujućeg dijela metalnim valovitim mijehom: 1. pravocrtno pokretljiv dio, 2. mirujući dio, 3. nepropusni sloj, 4. mijeh. Spoj pokretnog i mirujućeg dijela zabrtvljen gumenom membranom. Otvor za ulaz ručice zabrtven valovitim mijehom: 1. kućište, 2. stezni prsten, 3. ručica, 4. prirubnica mijeha, 5. mijeh.

Izvori

  1. brtva, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.
  2. "Tehnička enciklopedija" (Elementi strojeva), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.