Klaus Maria Brandauer

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 339839 od 19. studenoga 2021. u 02:40 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba))
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Klaus Maria Brandauer
Klaus Maria Brandauer
Klaus Maria Brandauer 2003. u Biberach an der Riß
Rodno ime Klaus Georg Steng
Rođenje 22. lipnja 1944. (Bad Aussee, Austrija)
Pseudonim(i) Klaus Maria Brandauer
Godine rada 1962.-
Supruga Karin Brandauer (1963.–1992.), Natalie Krenn (2007.-)
Važniji filmovi Mephisto
Nikad ne reci nikad
Moja Afrika
Ruska kuća
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Klaus Maria Brandauer (Bad Aussee, Austrija, 22. lipnja 1944.) je austrijski glumac, filmski redatelj i profesor na Max Reinhardt Seminaru u Beču.

Osobni život

Brandauer je rođen kao Klaus Georg Steng u Bad Ausseeu u Austriji,[1] kao sin Marije Brandauer i Georga Stenja, civilnog službenika.[2] Kasnije je djevojačko ime svoje majke uključio u svoje umjetničko ime. Bio je u braku s Karin Brandauer od 1963. do njene smrti 1992. Ima jednog sina.

Karijera

Glumom se počeo baviti 1962. u kazalištu. Nakon rada u nacionalnom kazalištu i televiziji, na filmu debitira 1972. 1975., nastupio je u epizodi "Pfandhaus" druge sezone tv serije Derrick. Njegova nagrađena glavna uloga samozaljubljenog glumca u filmu Mephisto Istvána Szaba, lansirala je njegovu međunarodnu karijeru.

1983. ostvario je svoju prvu ulogu na engleskom jeziku, Maximilliana Larga u filmu Nikad ne reci nikad (1983.), remake filma o Jamesu Bondu iz 1965. Operacija Grom. O njegovoj izvedbi, Roger Ebert je rekao: "Jer jedna stvar, ima više nego ljudski element u filmu, i to dolazi od Klausa Marie Brandauera kao Largo. Brandauer je izvanredan glumac, te on odlučuje ne igrati negativca kao kliše. Umjesto toga, on donosi određenu oštrinu i šarm Largou, a kako je Connery oduvijek bio posebno ljudski James Bond, emocionalni ulozi ovaj put su mnogo uvjerljiviji".[3][4] Potom je glumio u drami Moja Afrika (1985.), za što je nominiran za Oscara i nagrađen Zlatnim globusom i Pukovniku redlu (1985.) Istvána Szaba. 1988. nastupio je zajedno s Erlandom Josephsonom i Ildikó Bánsági u mađarskoj drami Hanussen. Brandauer je bio prvi izbor za ulogu Marka Ramiusa u Lovu na Crveni Oktobar, ali uloga je otišla Seanu Conneryju koji je igrao Jamesa Bonda u Nikad ne reci nikad. Zajedno s Conneryjem ponovno je igrao u Ruskoj kući (1990).

Svoj prvi film, ''Georg Elser - Einer aus Deutschland, režirao je 1989., u kojem je glumio i naslovnu ulogu. Između ostalih ističu se i uloge u filmovima The Lightship (1986.), Streets of Gold (1986.), Burning Secret (1988.), Ruska kuća (1990.), Bijeli očnjak (1991.), Becoming Colette (1992.), Predstavljamo Dorothy Dandridge (1999), i Everyman's Feast (2002.). 1989. je sudjelovao u velikoj filmskoj produkciji frnacuske televizije TF1 povodom dvijestogodišnjice francuske revolucije, te je na francuskom jeziku glumio jeziku Georgesa Dantona.

Kolovoza 2006., Brandauerova dugoočekivana produkcija Opere za tri groša izazvala je podijeljene reakcije. Brandauer je odbio odgovoriti na pitanja na koji će se način njegova produkcija klasične glazbene komedije Bertolta Brechta i Kurta Weilla o zločincu MacHeathu razlikovati od ranijih verzija. Ipak, u Brandauerovoj verziji Mackie Nož odjeven je u trodjelno odijelo i bijele rukavice, u skladu s Brechtovim tekstom, te je izbjegnuta bilo kakva aluzija na aktualnu politiku.

Tečno govori četiri jezika: njemački, mađarski, engleski i francuski, te je ostvario uloge na svim tim jezicima.

Nagrade

Odabrana filmografija

Izvori

  1. http://www.whoswho.de/templ/te_bio.php?PID=98&RID=1
  2. Klaus Maria Brandauer Biography (1944-)
  3. "For one thing, there's more of a human element in the movie, and it comes from Klaus Maria Brandauer, as Largo. Brandauer is a wonderful actor, and he chooses not to play the villain as a cliché. Instead, he brings a certain poignancy and charm to Largo, and since Connery always has been a particularly human James Bond, the emotional stakes are more convincing this time."
  4. Ebert, Roger (7. listopada 1983.). "Never Say Never Again". rogerebert.com. http://rogerebert.suntimes.com/apps/pbcs.dll/article?AID=/19831007/REVIEWS/310070301/1023 Pristupljeno 18. listopada 2008. 
  5. http://www.bayern.de/Anlage19170/PreistraegerdesBayerischenFilmpreises-Pierrot.pdf

Vanjske poveznice