Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Ivan Granđa

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 337556 od 18. studeni 2021. u 08:12 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba))
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Ivan Granđa
Ivan Granđa

Ivan Granđa, 1928. godine.

član predsjedništva HSS-a
trajanje službe
? – ?
zastupnik u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS
trajanje službe
1925. – ?
zastupnik u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS
trajanje službe
11. rujna 1927. – ?
Rođenje 25. ožujka 1879., Šašinovec, Hrvatska.
Smrt 31. ožujka 1953., Zagreb, Hrvatska.
Politička stranka HSS, HRSS

Ivan Granđa (Šašinovec, 25. ožujka 1879. - Zagreb, 31. ožujka 1953.)[1], bio je hrvatski političar, zastupnik u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS, a nakon Drugoga svjetskoga rata narodni zastupnik Ustavotvorne i Savezne Narodne skupštine, te je 1946. i 1950. godine biran u Sabor NR Hrvatske.

Životopis

Ivan Granđa, rođen je u Šašinovcu, u nekadašnjem kotaru Sveti Ivan Zelina, nedaleko Zagreba, 1879. godine. Pučku školu polazio je u Cerju od 1886. do 1890. godine. Bio je članom predsjedništva HSS-a i jedan od prvih i najvjernijih suradnika vođe HSS-a Stjepana Radića. Povremeno se javljao političkim člancima u Domu, te je surađivao u Seljačkom svijetu. Godine 1906. bio je jednim od osnivača seljačke zadruge u Cerju, te njezin potpredsjednik a od 1908. godine tajnik.[1] Bio je u upravnom je odboru Kulturno-prosvjetnoga društva "Seljačka sloga" (1925.-1929.) i nakon njezine obnove (1935.), a njezin blagajnik (1935.-1937.), te predsjednik mljekarske zadruge u Šašinovcu. Za zastupnika u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS izabran je na izborima 1925. godine i na izborima od 11. rujna 1927. godine.

Ranjen je u lijevu ruku 20. lipnja 1928. godine kada je svojim tijelom zaštitio Stjepana Radića u momentu atentata u Narodnoj skupštini u Beogradu. Tada je na njega i zastupnike HSS-a Ivana Pernara, Đuru Basaričeka, Stjepana Radića i Pavla Radića pucao karađorđevićevski dvorski agent i zastupnik srpske Radikalne stranke Puniša Račić.[2] Puniša Račić sa zastupničke govornice pucnjima iz revolvera na zastupnike HSS-a ranjava Ivana Pernara i Ivana Granđu, smrtno ranjava Stjepana Radića, te usmrćuje Đuru Basarička i Pavla Radića.

»Strahovito krvoproliće u Narodnoj skupštini« — naslov je posebnog izdanja zagrebačkih »Novosti« 20. lipnja 1928.

»Danas prije podne došlo je do gužve u skupštini« — piše u tekstu. »Puniša Račić stao je na desnu govornicu uzbuđen, izvadio je revolver i počeo pucati. Ispalio je pet hitaca u pravcu Radićevaca. Pavle Radić je jednim hicem pogodjen u lijevu stranu kraj srca. Ovoga časa umire. Basariček, koji je stajao pred stenografskim stolom, u momentu kad je htio da spriječi Račića da puca, pogodjen je sa dva hica, jednim u ledja, jednim u vrat. Teško je ranjen. Stjepan Radić jednim revolverskim metkom pogodjen je u trbuh. Uspio je da izadje na hodnik i tu je pao. Prenesen je u seljački klub. Dr. Pernar je teško ranjen u lijevu stranu prsiju. Ivan Grandža u lijevu ruku. Prebijena mu je kost. Ogromno uzbuđenje i panika u dvorani« — pisale su zagrebačke »Novosti« o događaju koji je izazvao prosvjede u Zagrebu. Policija ubija petoro ljudi, 50–oro ranjava.

Iz novina o atentatu na narodne zastupnike Hrvatske seljačke stranke.[2]

Potkraj 1930-ih godina nije odobravao u potpunosti politiku predsjednika HSS-a Vladka Mačka i sa skupinom oporbeno raspoloženih "radićevaca" došao je u sukob s pripadnicima Hrvatske seljačke zaštite.[1]

Za vrijeme Drugoga svjetskoga rata bio je simpatizerom partizana, koji su se u svojim akcijama služili njegovom kućom, no nije im se formalno pridružio.[1] Potkraj Drugoga svjetskoga rata izabran je za predsjednika Okružnog odbora JNOF Zagreb, a nakon rata bio je izabran u Ustavotvornu i Narodnu skupštinu te 1946. i 1950. godine u Sabor NR Hrvatske.[1] Bio je i članom Prezidijuma NR Hrvatske a na prvom zadružnom kongresu 1946. godine izabran je za predsjednika Glavnoga zadružnog saveza NR Hrvatske.[1] Bio je i u odboru Narodne fronte, te potpredsjednikom IO HRSS, a do pred smrt predsjednikom Seljačke sloge.[1]

Umro je u Zagrebu 31. ožujka 1953. godine. Pokopan je u arkadama na groblju Mirogoju,[3] u Zagrebu, u zajedničkoj grobnici uz Stjepana i Pavla Radića, Đuru Basarička i Josipa Predavca.

Priznanja i spomen

  • 1928. godine proglašen je počasnim građaninom Križevaca.[4]
  • Osnovna škola u Sesvetama zove se po njemu, OŠ Ivana Granđe[5].

Literatura

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Granđa, Ivan, Suzana Leček (2002.), hbl.lzmk.hr, pristupljeno 12. kolovoza 2020.
  2. 2,0 2,1 Vedran Benić. "Veliko malo stoljeće. O dvadesetom je riječ". Kolo 4, 2005.. http://www.matica.hr/kolo/298/Veliko%20malo%20stolje%C4%87e/ Pristupljeno 4. rujna 2010. 
  3. Polić, Maja. Panteon hrvatske povijesti, Zagreb, 2010., // Rijeka, sv. 16, br. 1, (2011.), str. 89.-90. (Hrčak)
  4. Petrić, Hrvoje. Prilozi za biografiju Ivana Pernara (1889.-1967.), // Zbornik Janković, sv. II, br. 2. Kolovoz 2017., str. 167.-206. (Hrčak), str. 180., pristupljeno 9. listopada 2018.
  5. O školi, os-igrandje-soblinec.skole.hr, pristupljeno 12. kolovoza 2020.

Vanjske poveznice

  • Ivan Granđa (1879 – 1953) na sesvete.hr, (u međumrežnoj pismohrani archive.org 5. siječnja 2010.)
  • Begonja, Zlatko, Ivan Pernar o hrvatsko-srpskim odnosima nakon atentata u Beogradu 1928. godine, // Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, br. 51. (2009.), str. 203.-218. (Hrčak)