Marcos Rojo

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 336973 od 18. studenoga 2021. u 06:38 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Trener/izbornik/igrač +{{Infookvir nogometaš/trener/izbornik))
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Marcos Rojo
Marcos Rojo vs Rostov.jpg

Rojo u dresu Manchester Uniteda u 2017. godine.

Država Flag of Argentina.svg Argentina
Osobni podatci
Puno ime Faustino Marcos Alberto Rojo
Rođenje 20. ožujka 1990.
Visina 187cm
Trenutačni klub Manchester United
Broj 5
Položaj branič
Mlađi uzrasti
2000. - 2008. Estudiantes
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
2009. - 2011.
2011. - 2012.
2012. - 2014.
2014. -
Estudiantes
Spartak Moskva
Sporting Lisabon
Manchester United
0043 000(3)
0008 000(0)
0049 000(5)
0068 000(1)
Reprezentativna karijera
2011. - Flag of Argentina.svg Argentina 0058 000(3)
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 26. lipnja 2018.

Portal o životopisima
Portal o športu

Faustino Marcos Alberto Rojo[1] (La Plata, Argentina, 20. ožujka 1990.) je argentinski nogometaš i nacionalni reprezentativac.

Karijera

Klupska karijera

Rojo je rođen i odrastao je u La Plati gdje je i započeo nogometnu karijeru u tamošnjem Estudiantesu u dobi od deset godina.[2] Prvi profesionalni ugovor potpisao je 2009. te je ubrzo nakon toga stavljen u prvu momčad. S klubom je igrao i finale Svjetskog klupskog prvenstva u Dubaiju protiv Barcelone.[3] Tijekom karijere u Estudiantesu, Rojo je osvojio argentinsko prvenstvo i Copu Libertadores.

U prosincu 2010. Rojo potpisuje petogodišnji ugovor s moskovskim Spartakom.[4] U novom klubu je proveo malo vremena jer ga u srpnju 2012. kupuje Sporting Lisabon za 4 milijuna eura.[5] Ondje kao ni u Spartaku nije ostvario neki rezultat dok je 13. kolovoza 2014. objavljeno kako je klub odlučio kazniti igrača koji je odbio trenirati. Razlog tome bio je njegov zahtjev da ga se transferira u Manchester United.[6] Kasnije je Sportingov predsjednik Bruno de Carvalho izjavio kako su igračevi agenti (koji ne predstavljaju Crvene vragove) vršili pritisak na klub da se Roja proda.[7]

Tjedan dana nakon klupske suspenzije, postignut je dogovor između oba kluba dok je vrijednost transfera iznosila 20 milijuna eura.[8] Dan kasnije Manchester United je objavio da je s igračem potpisan petogodišnji ugovor dok je u Lisabon poslan Nani na jednogodišnju posudbu. Sam Argentinac tada je izjavio da mu se ostvario san da igra za Crvene vragove.[9]

Treneru Van Gaalu nije bio raspoloživ u prve tri utakmice jer su se stvorile poteškoće oko dobivanja radne dozvole. Razlog tome bila je optužnica u Argentini zbog sukoba sa susjedom 2010.[10] U konačnici je dobio radnu dozvolu 4. rujna od emigracijske službe za rad u Engleskoj. Deset dana nakon toga debitirao je na Old Traffordu u domaćoj 4:0 pobjedi nad QPR-om.[11] Uskoro je u gradskom derbiju protiv Cityja ozlijedio rame u duelu sa sunarodnjakom Martinom Demichelisom.[12]

20. travnja 2017. Rojo se ozlijedio na uzvratnoj utakmici Europske lige protiv briselskog Anderlechta,[13] zbog čega nije mogao konkurirati u samom finalu tog natjecanja kojeg je Manchester tada osvojio po prvi puta u svojoj povijesti.

Reprezentativna karijera

Rojo je prvi puta pozvan u reprezentaciju 9. veljače 2011. za prijateljsku utakmicu protiv Portugala igranoj u Ženevi. Također, bio je na popisu reprezentativaca za nadolazeću Copa Américu kojoj je Argentina bila domaćin. Ondje je igrao u utakmici otvaranja i remiju protiv Bolivije.

Tadašnji izbornik Alejandro Sabella uveo ga je na roster za Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu.[14] Ondje je na utakmici protiv Bosne i Hercegovine "doprinio" da Sead Kolašinac zabije auto-gol,[15] dok je svoj prvijenac zabio u 3:2 pobjedi protiv Nigerije.[16] S reprezentacijom je ondje stigao do finala turnira u kojem je bolja bila Njemačka.

Također, s Argentinom je 2015. i 2016. bio finalist kontinentalne Copa Américe odnosno Copa Américe Centenario u kojima je bolji bio Čile.

Pogoci za reprezentaciju

# Datum Mjesto Protivnik Pogodak Rezultat Natjecanje
1. 25. lipnja 2014. Estádio Beira-Rio, Porto Alegre, Brazil Flag of Nigeria.svg Nigerija 3 : 2 3 : 2 SP u Brazilu 2014.
2. 30. lipnja 2015. Estadio Ester Roa, Concepción, Čile Flag of Paraguay.svg Paragvaj 1 : 0 6 : 1 Copa América 2015.
3. 26. lipnja 2018. Sankt-Peterburg Arena, Sankt-Peterburg, Rusija Flag of Nigeria.svg Nigerija 2 : 1 2 : 1 SP u Rusiji 2018.

Osvojeni trofeji

Klupski trofeji

Klub Natjecanje Sezona / godina
Flag of Argentina.svg Argentina
Estudiantes Copa Libertadores 2009.
Estudiantes Argentinsko prvenstvo 2010.
Flag of England.svg Engleska
Manchester United Fa Kup 2015./16.
Manchester United FA Community Shield 2016.
Manchester United Liga Kup 2016./17.

Reprezentativni trofeji

Turnir Trofej Godina
Copa América Srebro 2015.
Copa América Centenario Srebro 2016.

Individualni trofeji

Trofej Godina
FIFA World Cup All-Star Team 2014.

Izvori