Hematokrit

Centrifugirani krvni sastojci

Izraz hematokrit dolazi od njemačko švedske kovanice "haematokrit". Kovanicu je smislio Blix iz Upsale, 1891 god. referirajući se na SG Hedin u Skandanavia Arch.f Physiolgie 2:134-140,1891 u članku naslova "The Haematokrit: a New Apparatus for the Investigation of Blood." "Haematokrit" je napravljen po uzoru na "Lactokrit" koji se koristio u mliječnom stočarstvu.

Hematokrit predstavlja postotak (%) koncentracije eritrocita (crvenih krvnih zrnaca) u krvi. Kod sisavaca hematokrit ne ovisi o tijelesnoj masi. Smatra se sastavnim dijelom krvne slike.

Referentni interval za muškarce iznosi 41,5 - 53%, a za žene 35,6 - 47%.

Načini mjerenja

Dijagram centrifugirane krvi

Hematokrit (PCV eng. packed cell volume) se mjeri tako da se uzorak krvi stavi u kapilarnu cjevčicu i centifugira brzinom od 10.000 RPM pet minuta. Centifugalna sila podijeli krv u dva sloja. Krvnu plazmu u gornjem sloju i ostatak u donjem u kojem se nalaze i eritrociti. Dijeljenjem obujma donjeg sloja s ukupnim obujmom krvi dobije se hematokrit. Jednostavniji način je da se podijele visina donjeg sloja s ukupnom visinom stupca krvi. S modernom labaratorijskom opremom ovaj postupak se radi automatski.

Povišen hematokrit

U slučajevima denga groznice visok hematokrit je znak povećanog rizika za denga šok sindrom.

Policitemija vera, mijeloproliferativni poremećaj, u kojem koštana srž proizvodi prevelik broj eritrocita, je povezana s povišenim hematokritom.

Kronična opstruktivna plućna bolest kao i druga plućna stanja povezana s hipoksijom mogu potaknuti povećanu proizvodnju eritrocita. Ovo povećanje je potpomognuto povećanjem eritropoetina u bubrezima kao odgovor na hipoksiju.

Profesionalnim atletičarima mjeri se nivo hematokrita kao dio testiranja na upotrebu nedozvoljenih krvnih pripravaka (dopinga) ili Eritropoetina (EPO). Nivo hematokrita u krvnim uzorcima atletičara se uspoređuju s dugoročnim nivoom (koji dozvoljava individualna odstupanja nivoa hematokrita) i s apsolutnim dozvoljenim maksimumom (koji se zasniva na maksimalno mogućem nivou unutar populacije i nivoa hematokrita koji povećava rizik zgrušnjavanja krvi i posljedično srčani udar).

Anabolički Androgeni Steroid (AAS) također može povećati broj eritrocita i time utjecati na hematokrit, posebno na boldenon i oxymetholone.

Ako je bolesnik dehidrirao, hematokrit može biti povišen.

Sindrom kapilarnog curenja također vodi do nenormalno visokog hematokrita uzrokovanog istjecanjem plazme iz krvožilnog sustava.

Sniženi hematokrit

Sniženi hematokrit ukazuje na značajno krvarenje.

MCV i RDW pomažu u procijeni hematokrita nižeg od normalnog tj. da li je gubitak krvi kroničan ili akutan. Niski hematokrit s niskim MCV i visokim RDW sugerira kronični nedostatak željeza eritropoezu, dok normalan RDW sugerira akutan gubitak krvi uslijed krvarenja. Jedna jedinica eritrocita će povisiti hematokrit za oko 3%.

Rizične grupe za razvoj anemije:

• dojenčad s neodgovarajućim unosom željeza

• djeca u naglom razvoju u kojem raspoloživo željezo ne može pratiti zahtjeve rasta mase eritrocita

• žene u plodnim godinama s povećanom potrebom za željezom zbog gubitka krvi u vrijeme menstruacije

• trudnice kod kojih rast fetusa zahtjeva više željeza

• bolesnici s kroničnim bubrežnim bolestima kojima bubrezi ne luče dovoljno hormona eritropoteina koji stimulira koštanu srž na proizvodnju eritrocita