Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Mecachrome

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 334352 od 18. studeni 2021. u 00:02 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Mecachrome S.A.S.
Osnovana 1937.
Osnivač(i) Arnaud de Ponnat (CEO)
Sjedište Amboise, Francuska
Djelatnost(i) automobilska industrija, energetika, avijacija
Broj zaposlenih 3 000 (2017.)
Web stranica Mecachrome

Mecachrome SAS je inženjerska tvrtka koja se bavi zrakoplovstvom, automobilskom industrijom, motociklističkim utrkama i industrijskim inženjeringom.

Tvrtka je osnovana 1937., a danas joj je središte u gradu Amboise u Francuskoj. Zahvaljujući snažnom bogatstvu - stručnosti, učinkovitosti, konkurentnosti, Mecachrome je postao svjetski lider u sektoru precizne mehanike. Visoko kvalificirani zaposlenici, ultra učinkovita oprema i globalni proizvodni prostor veći od 185 000 m² danas omogućuju Mecachromeu da razvije rješenja s dodanom vrijednošću za svoje kupce. Njihove tvrtka smještene su u Europi, Sjevernoj Americi i Sjevernoj Africi na 13 proizvodnih mjesta. Mecachrome je strateški partner glavnih industrijskih tvrtki u sektorima zrakoplovne, automobilske, moto sportove, obrane i energetike. Mecachrome je u 2017. godini prijavio 405 milijuna eura prihoda i zapošljavao više od 3000 ljudi u svijetu.[1]

Od 1979. Mecachrome je uključen u Renaultov sportski program u automobilizmu, a od 1983. Renault počinje s proizvodnjom motora za pojedine momčadi Formule 1. U sezonama 1998. i 1999., Renaultovi motori momčadi Williams F1 su nosili ime Mecachrome. Danas je Mecachrome dobavljač motora u Formuli 2 i Formuli 3.[2]

Izvori

  1. History of Mecachrome Mecachrome.com Pristupljeno 24. rujna 2019.
  2. Mecachrome se pridružio AER-u i Ilmoru u natječaju za alternativni motor MaxF1, objavljeno 24. studenog 2015. Pristupljeno 24. rujna 2019.

Vanjske poveznice