Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Druga Filipinska Republika

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 331866 od 17. studeni 2021. u 03:11 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba))
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir bivše zemlje svijeta

Druga Filipinska Republika, pod službenim nazivom Republika Filipinaca (filipinski: Repúbliká ng Pilipinas), bila je država Filipinaca uspostavljena pod japanskom okupacijom 14. listopada 1943. godine.

Filipinski je predsjednik Manuel L. Quezon grad Manilu, glavni grad Filipina, proglasio "slobodnim gradom" i ostavio ga pod zapovjedništvom Jorgea Vargasa, gradonačelnika Manile. Japanska je vojska ušla u grad 2. siječnja 1942. i Manilu proglasila glavnim gradom okupiranih Filipina. Japan je u cijelosti okupirao Filipine 6. svibnja 1942., nakon Bitke za Corregidor.

General Masaharu Homma je raspustio Commonwealth Filipine i uspostavio Filipinsku izvršnu komisiju, čuvarsku vladu s Vargasom na čelu. Sve su političke stranke ukinute, a vlast uzima japanski raspoložena stranka KALIBAPI (Kapisanan sa Paglilingkod sa Bagong Pilipinas, u prijevodu Organizacija u službi Novih Filipina). Generalni je direktor KALIBAPI-a u to vrijeme bio Benigno Q. Aquino.

Ustav je Druge Filipinske Republike sastavila Pripremna komisija za neovisnost, a činilo ju je 20 članova iz KALIBAPI-a.[1] Dne 4. rujna 1943. pripremna je komisija, koju je vodio José P. Laurel,[2] predstavila nacrt Ustava, a Glavna ga je skupština KALIBAPI-a tri dana kasnije i ratificirala.[1]

Do 20. rujna 1943. KALIBAPI-jeve su predstavničke skupine u državnim provincijama i gradovima međusobno izabrale 54 člana Nacionalnoga vijeća, državnog zakonodavnog tijela.

Inaguracija se Nacionalnog vijeća dogodila tri dana nakon njegova osnutka u predratnom Zakonodavnom domu. Aquino je postao glasnogovornikom Nacionalnoga vijeća, a Laurel predsjednik Filipina, čija se inaguracija održala 15. listopada 1943., na dan osnutka Druge Republike.[1]

Vidi još

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 "Jose P". Angelfire. http://www.angelfire.com/al4/al_den/laurel.htm Pristupljeno 21. listopad 2007. 
  2. "The Philippine Presidency Project". Manuel L. Quezon III, et al.. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. ožujka 2009.. http://www.pangulo.ph/prexy_jpl.php Pristupljeno 21. listopad 2007.