Grigor Prličev (Ohrid, 30. siječnja 1830.— Ohrid, 1893.) - makedonski[1], [2][3][4][5] pisac, prevoditelj i preporoditelj 19. stoljeća.
Rođen je u Ohridu 30. siječnja 1830. godine u Otomanskom Carstvu. U Makedoniji smatraju ga makedonskim književnikom. Radio je kao učitelj grčkog jezika u Tirani, Prilepu i Ohridu. Pobijedio je na natjecanju pjesnika u Ateni 1860. godine. Nazvali su ga “drugi Homer”. Ponuđeno mu je studiranje u Oxfordu ili Berlinu, ali je odbio. Borio se za nezavisnost Makedonske Pravoslavne Crkve i za nezavisnost uvođenje makedonskog jezika u škole umjesto grčkog.[6] Predavao je makedonski jezik u Ohridu, Solunu, Bitoli itd.[7] Prvi je preveo Ilijadu na svoj maternji makedonski jezik s ohridskim narječjem. Pisao je na grčkom, makedonskom i bugarskom jeziku.
Njegovo najpopularnije dijelo je poema "Serdar" (Сердарот), (original na grčkom "Ο Αρματωλος"). Objavljeno je 1860 godine, na natjecanju za najbolju poeziju na Grčkom jeziku, kada osvaja prvo mjesto i dobiva nagradu "Lovorov vijenac". Tom prilikom je i dobio nadimak "drugi Homer". Drugo poznato djelo je njegova "Autobiografija".
Izvori
- ↑ HE pristupljeno 3. listopada 2020
- ↑ Language and national identity in Greece, 1766-1976, Peter Mackridge, Oxford University Press, 2009, ISBN 0199214425, p. 189.
- ↑ Lua error in Modul:Citation/CS1 at line 4096: data for mw.loadData contains unsupported data type 'function'.
- ↑ Becoming Bulgarian: the articulation of Bulgarian identity in the nineteenth century in its international context: an intellectual history, Janette Sampimon, Pegasus, 2006, ISBN 9061433118, pp. 61; 89; 124.
- ↑ Пърличев, Григор Автобиография, 10, 12}, An excerpt from the autobiography of Grigor Purlichev relating the introduction of the Bulgarian language into the schools and revealing his patriotism, 1885 (...- Koje nacionalnosti ste?- Bugarin, Mi, Bugari, treba da se čuvamo ... da se oslanjamo na svoju snagu..., Tako smo mi, Bugari, bili opsovani i prezirani svih naroda, da je sada vrijeme doći u sebi...)
- ↑ Пърличев, Григор. Автобиография, 33,18
- ↑ Пърличев, Григор. Автобиография, 16,18,33