John le Carré
David John Moore Cornwell, poznatiji pod pseudonimom John le Carré (Poole, 19. listopada 1931. – Truro, Cornwall, 12. prosinca 2020.) bio je britanski autror kriminalističkih i špijunskih romana. Jedan je od rijetkih pisaca koji je u svojim špijunskim romanima realistično prikazao međunarodnu špijunažu, čiji je protagonist i sam bio [1].
Životopis i književni rad[uredi]
Le Carré je rođen u engleskom gradu Pooleu, a obrazovao se u Bernu i na Oxfordu. Kao učitelj na Etonu bio je od 1956. do 1958. Radio je i za Britanski ured za vanjske poslove.
Tijekom ranih 1960-ih le Carré je počeo pisati djela o podzemlju koja okružuje britansku špijunažu. Njegovo prvo djelo, Poziv za mrtve (1961.) predstavlja nam Georgea Smileya, pametnog, starijeg detektiva koji se pojavljuje u mongim le Carréovim kasnijim romanima. Kritične i popularne reakcije na le Carréov treći roman, Špijun koji je došao iz hladnoće (1963.) uvjerile su ga da radi kao cijelovremeni pisac. Taj roman je le Carréu ujedno donio i prestižni Somerset Maugham Award. Uslijedili su mnogi trileri, uključujući i popularnu trilogiju – Dečko, dama, kralj, špijun (1974.), Savršeni školarac (1977.) i Smileyevi ljudi (1980.) – u kojem se Smiley bori protiv obavještajne agencije iz Sovjetskog Saveza. Dečko, dama, kralj, špijun, Smileyevi ljudi, i jedan kasniji roman, Savršeni špijun (1986.) ekranizirani su za izvođenje na televiziji. Mala bubnjarka (1983.), koja govori o konfliktu na Srednjem Istoku i Ruska kuća (1989.) koja je inspirirana le Carréovim posjetom na Moskovski sajam knjiga, su pretvoreni u jako popularne filmove. Le Carréovi romani se smatraju realnim opisivačima političke kilme u hladnom ratu, periodu između Drugog svjetskog rata (1939. – 1945.) i početka 1990-ih, tj. 1991. u kojem su se SAD (i saveznici) i SSSR (i saveznici) politički i ratno nadmetali.
Tri kasnija romana – Tajni hodočasnik (1991.), Noćni menadžer (1993.) i Naša igra (1995.) – pokazali su le Carréovu namjeru da i dalje piše o likovima i vremenu špijunaže unatoč raspadu komunizma i kraju hladnog rata. No naredne godine dolazi Krojač Paname (1996.) u kojem je skroz izmjenio i likove i formu korupcije: u romanu zli ljudi žele preokrenuti Dogovor o Panamskom kanalu. Brižni vrtlar (2001.) je smješten u središtu političkog konflikta u Keniji u kojem srednjovječni britanski diplomat traži ubojicu svoje žene, aktivistice za ljudska prava. Na špijunski roman vratio se romanom Apsolutni prijatelji (2004.) koji je smješten u svijetu međunarodne politike nakon 11. rujna.
Djela[uredi]
| Ime romana | Godina izdanja | Izvornik |
|---|---|---|
| Poziv za mrtve | 1961. | Call for the Dead |
| Kvalitetno ubojstvo | 1962. | A Murder of Quality |
| Špijun koji je došao iz hladnoće | 1963. | The Spy Who Came in from the Cold |
| The Looking-Glass War | 1965. | The Looking-Glass War |
| Mali grad u Njemačkoj | 1968. | A Small Town in Germany |
| Naivni i sentimentalni ljubavnik | 1971. | The Naïve and Sentimental Lover |
| Dečko, dama, kralj, špijun | 1974. | Tinker, Tailor, Soldier, Spy |
| Plemeniti đak | 1977. | The Honourable Schoolboy |
| Smileyevi ljudi | 1979. | Smiley's People |
| Mala bubnjarka | 1983. | The Little Drummer Girl |
| Savršeni špijun | 1986. | A Perfect Spy |
| Ruska kuća | 1989. | The Russia House |
| Tajni hodočasnik | 1991. | The Secret Pilgrim |
| Nevjerojatni mir | 1991. | The Unbearable Peace |
| Noćni menađer | 1993. | The Night Manager |
| Naša igra | 1995. | Our Game |
| Krojač Paname | 1996. | The Tailor of Panama |
| Nervozna vremena | 1998. | Nervous Times |
| Slobodan i slobodan | 1999. | Single & Single |
| Brižni vrtlar | 2001. | The Constant Gardener |
| Apsolutni prijatelji | 2004. | Absolute Friends |
| Nestala pjesma | 2006. | The Mission Song |
| Najtraženiji čovjek | 2008. | A Most Wanted Man |