John le Carré

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 32644 od 18. kolovoz 2021. u 22:52 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
John le Carré

David John Moore Cornwell, poznatiji pod pseudonimom John le Carré (Poole, 19. listopada 1931. – Truro, Cornwall, 12. prosinca 2020.) bio je britanski autror kriminalističkih i špijunskih romana. Jedan je od rijetkih pisaca koji je u svojim špijunskim romanima realistično prikazao međunarodnu špijunažu, čiji je protagonist i sam bio [1].

Životopis i književni rad[uredi]

Le Carré je rođen u engleskom gradu Pooleu, a obrazovao se u Bernu i na Oxfordu. Kao učitelj na Etonu bio je od 1956. do 1958. Radio je i za Britanski ured za vanjske poslove.

Tijekom ranih 1960-ih le Carré je počeo pisati djela o podzemlju koja okružuje britansku špijunažu. Njegovo prvo djelo, Poziv za mrtve (1961.) predstavlja nam Georgea Smileya, pametnog, starijeg detektiva koji se pojavljuje u mongim le Carréovim kasnijim romanima. Kritične i popularne reakcije na le Carréov treći roman, Špijun koji je došao iz hladnoće (1963.) uvjerile su ga da radi kao cijelovremeni pisac. Taj roman je le Carréu ujedno donio i prestižni Somerset Maugham Award. Uslijedili su mnogi trileri, uključujući i popularnu trilogiju – Dečko, dama, kralj, špijun (1974.), Savršeni školarac (1977.) i Smileyevi ljudi (1980.) – u kojem se Smiley bori protiv obavještajne agencije iz Sovjetskog Saveza. Dečko, dama, kralj, špijun, Smileyevi ljudi, i jedan kasniji roman, Savršeni špijun (1986.) ekranizirani su za izvođenje na televiziji. Mala bubnjarka (1983.), koja govori o konfliktu na Srednjem Istoku i Ruska kuća (1989.) koja je inspirirana le Carréovim posjetom na Moskovski sajam knjiga, su pretvoreni u jako popularne filmove. Le Carréovi romani se smatraju realnim opisivačima političke kilme u hladnom ratu, periodu između Drugog svjetskog rata (1939.1945.) i početka 1990-ih, tj. 1991. u kojem su se SAD (i saveznici) i SSSR (i saveznici) politički i ratno nadmetali.

Tri kasnija romana – Tajni hodočasnik (1991.), Noćni menadžer (1993.) i Naša igra (1995.) – pokazali su le Carréovu namjeru da i dalje piše o likovima i vremenu špijunaže unatoč raspadu komunizma i kraju hladnog rata. No naredne godine dolazi Krojač Paname (1996.) u kojem je skroz izmjenio i likove i formu korupcije: u romanu zli ljudi žele preokrenuti Dogovor o Panamskom kanalu. Brižni vrtlar (2001.) je smješten u središtu političkog konflikta u Keniji u kojem srednjovječni britanski diplomat traži ubojicu svoje žene, aktivistice za ljudska prava. Na špijunski roman vratio se romanom Apsolutni prijatelji (2004.) koji je smješten u svijetu međunarodne politike nakon 11. rujna.

Djela[uredi]

Ime romana Godina izdanja Izvornik
Poziv za mrtve 1961. Call for the Dead
Kvalitetno ubojstvo 1962. A Murder of Quality
Špijun koji je došao iz hladnoće 1963. The Spy Who Came in from the Cold
The Looking-Glass War 1965. The Looking-Glass War
Mali grad u Njemačkoj 1968. A Small Town in Germany
Naivni i sentimentalni ljubavnik 1971. The Naïve and Sentimental Lover
Dečko, dama, kralj, špijun 1974. Tinker, Tailor, Soldier, Spy
Plemeniti đak 1977. The Honourable Schoolboy
Smileyevi ljudi 1979. Smiley's People
Mala bubnjarka 1983. The Little Drummer Girl
Savršeni špijun 1986. A Perfect Spy
Ruska kuća 1989. The Russia House
Tajni hodočasnik 1991. The Secret Pilgrim
Nevjerojatni mir 1991. The Unbearable Peace
Noćni menađer 1993. The Night Manager
Naša igra 1995. Our Game
Krojač Paname 1996. The Tailor of Panama
Nervozna vremena 1998. Nervous Times
Slobodan i slobodan 1999. Single & Single
Brižni vrtlar 2001. The Constant Gardener
Apsolutni prijatelji 2004. Absolute Friends
Nestala pjesma 2006. The Mission Song
Najtraženiji čovjek 2008. A Most Wanted Man

Izvori[uredi]

Izvori[uredi]

Vanjske poveznice[uredi]