| Silicijev karbid SiC | |
|---|---|
 | |
| IUPAC nomenklatura | Silicijev karbid |
| Identifikacijski brojevi | |
| CAS broj | 409-21-2 |
| Osnovna svojstva | |
| Molarna masa | 40,10 g/mol |
| Izgled | žuto do zeleno do plavičasto-crni, prelijevajući kristali |
| Gustoća | 3,16 g/cm3 |
| Talište | 2 830 °C |
| Vrelište | |
| Topivost u vodi | netopljiv u vodi, topljiv u rastaljenim alkalijama i rastaljenom željezu [1] |
| Struktura | |
| Oblik molekule | heksagonalna kristalna rešetka |
Silicijev karbid (SiC) ili karborund (eng. Carborundum, od carbo[n]: ugljik i [co]rundum: korund), trgovačko ime za silicijev karbid, je kristalna tvar sa strukturom sličnom dijamantnoj, vrlo velike tvrdoće, poluvodičkih svojstava, velike toplinske (termičke) i kemijske otpornosti. Karborund se dobiva zagrijavanjem kremena (kvarca) s koksom u električnoj peći i koristi se kao abraziv (prah, pasta, sloj na papiru), vatrostalni materijal (talište oko 2 830 °C), dio (element) za električna grijaća tijela i u poluvodičkoj tehnici. [2]
Brusna ploča
Podrobniji članak o temi: Brusna ploča
Brusna ploča ili brusno kolo se sastoji od:
- sredstava za brušenje ili abraziva, koja mogu biti prirodna ili umjetna, i
- vezivnog sredstva, koja mogu biti neorganska ili organska.
Umjetna sredstva za brušenje
Umjetna sredstva za brušenje su:
- silicijev karbid ili karborund, koji se dobiva taljenjem koksa, kvarcnog pijeska i soli u električnoj peći,
- specijalni korund ili elektrokorund, koji se dobiva u električnim pećima od boksita i koksa,
- borkarbid, koji se zbog velike tvrdoće koristi kao zamjena za dijamantni prah i za obradu tvrdih metala. [3]
Izvori
- ↑ Pubchem. "Silicon carbide" (engl.). https://pubchem.ncbi.nlm.nih.gov/compound/silicon_carbide Pristupljeno 27. studeni 2018.
- ↑ karborund, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.
- ↑ Mijo Matošević: "Tehnologija obrade i montaže", udžbenik za I razred strojarske struke, Um d.o.o., 2005.
