Vrbanjci

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 325814 od 14. studenoga 2021. u 21:41 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Naselje +{{Infookvir naselje))
Skoči na:orijentacija, traži
Vrbanjci
Vrbanjci na karti BiH
Vrbanjci
Vrbanjci
Vrbanjci na zemljovidu Bosne i Hercegovine
Entitet Republika Srpska
Općina/Grad Kotor Varoš
Zemljopisne koordinate 44°35′N 17°25′E / 44.58°N 17.42°E / 44.58; 17.42
Nadmorska visina 310
Stanovništvo (2013.)
 - ukupno 2.066
Mosque in Vrbanjci, Kotor Varoš.jpg
Džamija u Vrbanjcima

Vrbanjci su naseljeno mjesto u općini Kotor Varoš, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.[1]

Zemljopis

Vrbanjci leže na rijeci Vrbanji (po kojoj su dobili ime), između njenih pritoka Jezerke, Bosanke i Cvrcke[2].[[3]][1][4] . Stari naziv za Vrbanjce je Plitska, u vremenu dok je njihova glavnina bila uz Bosanku (Plîtka Rika). Po tomu je kasnije imenovano susjedno selo Plitska. Naseljavanje vrbanjskog polja počelo je prolaskom uskotračna pruge i međumjesne ceste u pravcu Šipraga i Maslovara. Vrbanjci su nekada bili zasebna opċina u bivšem Srezu Kotor-Varoš.

Povijest

Stariju povijest ovog kraja obilježava bitka na vrbanjskom polju, oko Mlava na rijeci Vrbanji, gdje su se sukobile turska vojska koja je došla preko Ledina i potisnute bosansko prougarske snage iz gotovo cijele tadasnje države Bosne. Legenda o poginula tri brata (šehida), koji su mrtvi nosili svoje glave se prepričava i do danas, a tri turbeta u selu Večići svjedoče u spomen tome.

U II. svjetskom ratu, ovo područje u više navrata naizmjenično zauzimali su partizani (Treća i četvrta proleterska brigada) i njemački okupatori. 1942., zbog ubojstva dvojice njemačkih vojnika u selu Staza, svo stanovnistvo sela Večića i okolice bilo upućeno u koncentracioni logor Jasenovac da bi, na intervenciju jednog katoličkog poglavara iz Banje Luke, bilo vraćeno. Pred kraj rata, igrom slučaja, Vrbanjci su bili mjesto odakle je pripremano oslobađanje prijedposlijednjeg uporišta pridošlih ustaško-domobranskih snaga u Kotor Varoš[[5]] [[6]] [[7]]. Komunistički režim je područje opċine kaznio desetljetnjom restrikcijom razvoja.

Tijekom protekle agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992.1995., srpske (para)vojne i policijske snage su počinile zastrašujuće zločine nad civilnim stanovništvom Vrbanjaca i okolnih naselja[[8]][2][3] [4][5][6][7][9][8][9][10][11][12] [13] [14][15]. To se posebno odnosi na Večiće, Hrvaćane, Gariće, Orahovu, Rujevicu. Sva hrvatska i bošnjačka sela, uzvodno do Kruševa Brda i nizvodno do ušća Vrbanje u Vrbas devastirana su, a lokalno stanovništvo ubijano ili prognano. Za zločine nad stanovnicima spomenutih naselja još niko nije osuđen, unatoč brojnim dokazima [16][17][18][19] [20] [21][22]

Vrbanjci su jedan od pozitivnih primjera uspješnog poratnog povratka i oporavka. Većina bošnjačkog stanovništva se vratila u zavičaj i obnovila svoja imanja, uz pomoć međunarodne zajednice, ali ponajviše zahvaljujući sopstvenim resursima. Njihova djeca, u Osnovnoj školi „Sveti Sava“, zbog tvrdokornih opstrukcuja aktualne vlasti, još uvijek ne ostvaruju svoja osnovna ljudska prava (po međunarodnim i ustavnim odredbama), tj. nemaju nastavu na maternjem (bošnjačkom jeziku)[10].[11]([23][12][24][25][26][27]. Malobrojni hrvatski povratnici nisu imali sličnih zahtijeva.

Stanovništvo

Popisi 1971. - 1991.

Vrbanjci
Godina popisa 1991.[13] 1981. 1971.
Muslimani 1.468 (49,34%) 487 (29,89%) 514 (31,07%)
Hrvati 799 (26,85%) 689 (42,29%) 651 (39,35%)
Srbi 658 (22,11%) 373 (22,89%) 473 (28,59%)
Jugoslaveni 41 (1,37%) 79 (4,84%) 13 (0,78%)
ostali i nepoznato 9 (0,30%) 1 (0,06%) 3 (0,18%)
Ukupno 2.975 1.629 1.654

Popis 2013.

Vrbanjci
godina popisa 2013.[1]
Bošnjaci 1.039 (50,29%)
Srbi 813 (39,35%)
Hrvati 199 (9,63%)
ostali i nepoznato 15 (0,73%)
ukupno 2.066

Izvori

  1. 1,0 1,1 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 7. studenoga 2020.
  2. Vojnogeografski institut, Izd. (1955): Travnik (List karte 1:100.000, Izohipse na 20 m). Vojnogeografski institut, Beograd.
  3. Spahić M. et al. (2000): Bosna i Hercegovina (1:250.000). Izdavačko preduzeće „Sejtarija“, Sarajevo.
  4. Mučibabić B., Ur. (1998): Geografski atlas Bosne i Hercegovine. Geodetski zavod BiH, Sarajevo.
  5. Petrić N., Ur. (1985): Opštine Kotor-Varoš i Skender-Vakuf u NOB-u 1941-1945. Radnički univerzitet "Đuro Pucar Stari", Kotor Varoš.
  6. Đondović R., Ur. (1989): Sanitetska služba u narodnooslobodilačkom ratu Jugoslavije 1941-1945, Knj. 2: Nastanak i razvoj sanitetske službe u oružanim snagama narodnooslobodilačkog pokreta u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Makedoniji; Biblioteka Ratna prošlost naroda i narodnosti Jugoslavije, knj. 361. Monografija Jedinica NOV i PO Jugoslavije, Knj. 150). Vojnoizdavački i novinski centar, Sanitetska uprava SSNO, Beograd.
  7. Samardžija S. (1983): Četrnaesta srednjobosanska NOU brigada. Skupština opštine Prnjavor, Banja Luka.
  8. Gutman R. (1993): A witness to genocide: The 1993 Pulitzer Prize-Winning Dispatches on the "Ethnic Cleansing" of Bosnia. Macmillan Publishing Company, Inc., New York, ISBN 9780020329954.
  9. Fena, Agencija (2013): Obilježavanje 21. godišnjice stradanja Bošnjaka u Kotor-Varoši – Još se traži 277 osoba. Avaz, 03. 11. 2013.
  10. EU: Evropska konvencija o ljudskim pravima (prijevod na bosanski)
  11. Council of Europe, European Commission, F-67o75, Strasbourg
  12. Office of the High Representative (1995): Ustav Bosne i Hercegovine (prijevod na bošnjački). OHR, Sarajevo.
  13. Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.