Sarkofag

Sarkofag bl. Alojzija Stepinca u zagrebačkoj katedrali.

Sarkofag (lat. sarcophagus; grč. sarkophágos; lithos "kamen koji jede, troši meso; kameni lijes"; grčki sarx = meso, phagein = jesti) je nadgrobni spomenik u obliku sanduka od kamena, osobito mramora, kovine, pečene gline ili drva, redovito oslikan ili urešen reljefima u koji se polaže drveni lijes. U uporabi je od III. tisućljeća prije Krista u starom Egiptu, gdje je korišten kao spremište za mumiju.

Poklopac mu je ili ravan, ili u obliku krova na dvije vode s "rogovima" na uglovima. Stranice su mu gotovo redovito bogato ukrašene figuralnim prikazima portreta pokojnika i scena iz njegova života, ili pak mitološkim scenama. Od antike upotrebu sarkofaga preuzelo je i kršćanstvo, ali mu mijenja ikonografski sadržaj reljefne dekoracije. Isprva središnje mjesto zauzima križ, a kasnije biblijske scene koje simboliziraju ili neposredno govore o uskrsnuću i zagrobnom životu.

Sarkofag Junija Basa, 359. g., mramor, 1,2 x 2,4 m, Kapitolinski muzej sv. Petra, Rim.

Značajni sarkofazi su:

• Sarkofag Tutmozisa III.
• Sarkofag Tutankamona, 1800. pr. Kr.
• Sarkofag Aleksandra Velikog, 336. pr. Kr.
• Sarkofag Junija Basa, 359. g.
• Sarkofag iz Salone s prikazom Dobrog pastira, Arheološki muzej, Split.