Ivana Orleanska
Ovo je glavno značenje pojma Ivana Orleanska. Za film Luca Bessona iz 1999. pogledajte Ivana Orleanska (film). Za druga značenja, pogledajte Sveta Ivana.| Ivana Orleanska (fr. Jeanne d'Arc) | |
|---|---|
 Statua sv. Ivane Orleanske u Parizu
| |
| Rođena | 6. siječnja 1412. Domrémy |
| Preminula | 30. svibnja 1431. Rouen |
| Kanonizirana | 16. svibnja 1920. |
| Slavi se u | Katolička crkva, poglavito u Francuskoj |
| Spomendan | 30. svibnja |
| Zaštitnica | zatočenika i zatvorenika |
| Zaštitnica gradova, krajeva i država | Francuske |
| Zaštitnica zanimanja | vojnih službenika, posebno vojnikinja |
 Portal o kršćanstvu
| |
Ivána Orleánska (fr. Jeanne d'Arc; Domrémy, 6. siječnja 1412. - Rouen, 30. svibnja 1431.), francuska junakinja i svetica rimokatoličke crkve.
Rođena je 6. siječnja 1412. u skromnoj seljačkoj obitelji u mjestu Domrémyju.[1] Bila je jedno od petero djece (dva brata i tri sestre) seoskog zemljoposjednika Jacquesa i domaćice Isabelle (rođ. Romée) d'Arc. [1]Kako je bila dijete siromašnih roditelja, nikada nije naučila čitati i pisati, a vrijeme je provodila u planini čuvajući stada i pjevušeći pjesme i nije se razlikovala od druge djece onog doba iz njezina staleža. Ono što ju je činilo ponešto drukčijom jeste da je svakodnevno išla u crkvu ispovijedati se, a oni koji su je poznavali svjedočili su kako je bila iznimno pobožna i dobroćudna. Kada joj je bilo 13 godina, doživjela je prva ukazanja, a prema njezinim riječima ukazivali su joj se sveti Mihovil te svete djevice i mučenice Katarina i Margareta, koje će joj objaviti kako je njezina zadaća osloboditi Francusku od Engleza i svečano okruniti kralja.
Mlada i neuka Ivana Orleanska, na čelu samo nekoliko stotina Francuza, zauzela je 29. travnja 1429. grad Orléans i natjerala engleske osvajače u panični bijeg. Snažni oslobodilački zanos zahvatio je potom cijelu Francusku. Toj mladoj seljanki, rođenoj 1412., kojoj su "glasovi s neba" naredili da spasi Francusku od engleskih osvajača, povjerio je kralj Karlo VII. vodstvo jednog odreda. Ona je oslobodila opsjednuti Orléans, pobijedila Engleze kod Pataya, a zatim povela kralja na krunidbu u Reims. Kod Compiègnea pala je, međutim, u ruke pristaša engleskoga kralja, koji su je izručili Englezima. Crkveni sud ju osuđuje, po diktatu Engleza, na smrt kao krivovjerku i vješticu. Spaljena je živa na lomači 30. svibnja 1431. u Rouenu. Mrtva junakinja rehabilitirana je prigodom revizije procesa 1456., a Katolička crkva (papa Benedikt XV.) proglasila ju je 16. svibnja 1920. sveticom. Druga nedjelja u mjesecu svibnju, posvećena njezinoj uspomeni, slavi se u Francuskoj kao nacionalni praznik.
Spomendan joj je 30. svibnja.
Izvori
moljac.hr :: Ivana Orleanska, uz dozvolu autora teksta
Vanjske poveznice
- Carl Julius Abegg: Ivana Orleanska, Đakovo 2006.
- International Jeanne d'Arc Centre. Biography and research
- St. Joan of Arc
- Short biography, IFrance.com
- Historical Association for Joan of Arc Studies
- Catholic Online
- Joan of Arc Archive
Nedovršeni članak Ivana Orleanska koji govori o vojnom zapovjedniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.
Nedovršeni članak Ivana Orleanska koji govori o svecu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.
Nakon jednog ukazanja 1428. godine, prema kojem je trebala pomoći mjesnom vojnog zapovjedniku francuskih snaga Robertu de Baudricourtu, u jednoj bici koja se vodila nekoliko kilometara od njezina sela, odjevena u jadnu pastirsku odjeću Ivana je utrčala u središte bitke spremna za borbu. Djevojčicu je opazio Robert de Baudricorut koji ju je potom izbavio iz bitke. No, situacija se za Francuze na bojnom polju nije kretala u najboljem pravcu. Naglo se pogoršala nakon 12. listopada 1429. kada su engleske snage stegle obruč oko Orléansa. Poslije toga Ivana posjećuje Roberta de Baudricourta i tvrdi kako je nju Bog poslao da pomogne Francuzima da otjeraju Engleze i da se dofen Karlo VII. okruni za francuskog kralja. U tom razgovoru uspijeva uvjeriti Baudricourta da joj ugovori prijam kod Karla VII.