Ivana Orleanska

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 308283 od 9. studenoga 2021. u 04:35 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{otheruses2 +{{Drugo značenje2))
Skoči na:orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Ivana Orleanska. Za film Luca Bessona iz 1999. pogledajte Ivana Orleanska (film).
Disambig.svg Za druga značenja, pogledajte Sveta Ivana.
Ivana Orleanska
(fr. Jeanne d'Arc)
Statua sv. Ivane Orleanske u Parizu
Statua sv. Ivane Orleanske u Parizu
Rođena 6. siječnja 1412.
Domrémy
Preminula 30. svibnja 1431.
Rouen
Kanonizirana 16. svibnja 1920.
Slavi se u Katolička crkva, poglavito u Francuskoj
Spomendan 30. svibnja
Zaštitnica zatočenika i zatvorenika
Zaštitnica gradova, krajeva i država Francuske
Zaštitnica zanimanja vojnih službenika, posebno vojnikinja
Christianity Symbol.png Portal o kršćanstvu
Stilke Hermann Anton - Joan of Arc's Death at the Stake.jpg

Ivána Orleánska (fr. Jeanne d'Arc; Domrémy, 6. siječnja 1412. - Rouen, 30. svibnja 1431.), francuska junakinja i svetica rimokatoličke crkve.

Osobni grb Ivane Orleanske

Rođena je 6. siječnja 1412. u skromnoj seljačkoj obitelji u mjestu Domrémyju.[1] Bila je jedno od petero djece (dva brata i tri sestre) seoskog zemljoposjednika Jacquesa i domaćice Isabelle (rođ. Romée) d'Arc. [1]Kako je bila dijete siromašnih roditelja, nikada nije naučila čitati i pisati, a vrijeme je provodila u planini čuvajući stada i pjevušeći pjesme i nije se razlikovala od druge djece onog doba iz njezina staleža. Ono što ju je činilo ponešto drukčijom jeste da je svakodnevno išla u crkvu ispovijedati se, a oni koji su je poznavali svjedočili su kako je bila iznimno pobožna i dobroćudna. Kada joj je bilo 13 godina, doživjela je prva ukazanja, a prema njezinim riječima ukazivali su joj se sveti Mihovil te svete djevice i mučenice Katarina i Margareta, koje će joj objaviti kako je njezina zadaća osloboditi Francusku od Engleza i svečano okruniti kralja.

Mlada i neuka Ivana Orleanska, na čelu samo nekoliko stotina Francuza, zauzela je 29. travnja 1429. grad Orléans i natjerala engleske osvajače u panični bijeg. Snažni oslobodilački zanos zahvatio je potom cijelu Francusku. Toj mladoj seljanki, rođenoj 1412., kojoj su "glasovi s neba" naredili da spasi Francusku od engleskih osvajača, povjerio je kralj Karlo VII. vodstvo jednog odreda. Ona je oslobodila opsjednuti Orléans, pobijedila Engleze kod Pataya, a zatim povela kralja na krunidbu u Reims. Kod Compiègnea pala je, međutim, u ruke pristaša engleskoga kralja, koji su je izručili Englezima. Crkveni sud ju osuđuje, po diktatu Engleza, na smrt kao krivovjerku i vješticu. Spaljena je živa na lomači 30. svibnja 1431. u Rouenu. Mrtva junakinja rehabilitirana je prigodom revizije procesa 1456., a Katolička crkva (papa Benedikt XV.) proglasila ju je 16. svibnja 1920. sveticom. Druga nedjelja u mjesecu svibnju, posvećena njezinoj uspomeni, slavi se u Francuskoj kao nacionalni praznik.

Spomendan joj je 30. svibnja.

Izvori

moljac.hr :: Ivana Orleanska, uz dozvolu autora teksta

Vanjske poveznice


Tank template.svg Nedovršeni članak Ivana Orleanska koji govori o vojnom zapovjedniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.


Saint-stub-icon.jpg Nedovršeni članak Ivana Orleanska koji govori o svecu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije. Nakon jednog ukazanja 1428. godine, prema kojem je trebala pomoći mjesnom vojnog zapovjedniku francuskih snaga Robertu de Baudricourtu, u jednoj bici koja se vodila nekoliko kilometara od njezina sela, odjevena u jadnu pastirsku odjeću Ivana je utrčala u središte bitke spremna za borbu. Djevojčicu je opazio Robert de Baudricorut koji ju je potom izbavio iz bitke. No, situacija se za Francuze na bojnom polju nije kretala u najboljem pravcu. Naglo se pogoršala nakon 12. listopada 1429. kada su engleske snage stegle obruč oko Orléansa. Poslije toga Ivana posjećuje Roberta de Baudricourta i tvrdi kako je nju Bog poslao da pomogne Francuzima da otjeraju Engleze i da se dofen Karlo VII. okruni za francuskog kralja. U tom razgovoru uspijeva uvjeriti Baudricourta da joj ugovori prijam kod Karla VII.