Dokanj

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 302676 od 8. studeni 2021. u 01:00 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Naselje +{{Infookvir naselje))
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dokanj
Dokanj na karti BiH
Dokanj
Dokanj
Dokanj na zemljovidu Bosne i Hercegovine
Entitet Federacija BiH
Županija Tuzlanska
Općina/Grad Tuzla
Zemljopisne koordinate 44°35′N 18°41′E / 44.59°N 18.68°E / 44.59; 18.68
Nadmorska visina 508 m
Stanovništvo (1991.)
 - ukupno 1.827
Pošta 75108 Tuzla
Proslava patrona crkve sv. Ilije u Doknju

Dokanj je naseljeno mjesto u sastavu općine Tuzla, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH.

Zemljopis

Prostorno pripada zemljopisnoj cjelini Majevice. Reljefno, Dokanj i cijela župa Breške najizraženiji su orografski oblik na području općine Tuzla. Hidrološki Dokanj i župa Breške pripadaju slivu Crnog mora. Prema ekološko-vegetacijskoj rejonizaciji savim pripada Pripanonskoj oblasti. Funkcionalno je Dokanj i cijela župa Breške potpuno okrenuta Tuzli.[1] Nalazi se u slivu rijeke Soline. Zbog brdsko-planinske naravi ovog područja, usklađeno se njime oblikovao se prostorni razmještaj, veličini i razvitak svih naselja ovog kraja.[2]

Flora i fauna

Ekološko-vegetacijski su dio Pripanonske oblasti. Biljnu zajednicu tvore brdske visoke šume bukve, čiste i s drugim lišćarima. Nazočne su i visoke šume kitnjaka, običnog graba te šumske kulture četinara. Među grmolikim vrstama su zova, žestika, kozokrvina, drijen, glog i smreka. Divlje životinje su u skladu s navedenim biljnim zajednicama: zec, srna, fazan, jarebica, divlja svinja i mnogobrojne vrste ptica. Izolirani kraj ima malo graditeljskih intervencija u smislu promjene reljefa, zbog čega ima nekoliko botaničkih i zooloških vrijednosti. Drvenasta vrsta lipe (Tilia l.) krasi brežački krajolik. U svibnju na majevičkim stranama cvate zaštićena vrsta crvena udika (Viburnum opulus L.). U Crnom Blatu na lokalitetima Bor i Triješanj u vrlo interesantnom močvarnom staništu zabilježena je rijetka, ugrožene i zaštićene vrste kornjača.[1]

Povijest

Raspoznatljivih je antropogeografskih osobina. Po njima postoji još od prije dolaska osmanske vlasti. Hrvatska katolička sastavnica u Doknju nikad nije prekinuta, premda je bila izložena snažnim protivnim procesima kroz povijest: islamizacija, ratovi, kuga, nerodne godine, nasilne migracije i diskriminacija.[1]

Kraj je naseljen u starom vijeku, u ilirsko doba. Svojstvene su tvrđavice na brežuljcima, od čega su dansa ostali samo toponimi: Gradina, Gradac, Grad, Gradište.... Iz vremena Ilira pronađeni su neki materijalni ostatci na nekim mjestima na Majevici. Benković smatra da je gradina na Gradovrhu izvorno bila ilirska utvrda kojoj su poslije dodani rimski kulturni slojevi. Naseljenost traje kroz rimsko doba. Arheološki je potvrđeno da već tada u Solima imamo kršćanstvo. U Skelanima kod Srebrenice je najbliža lokacija sačuvanih ostataka prve kršćanske crkve. U srednjem vijeku doseljavaju Slaveni i Hrvati. Doseoba Ugara u Panonsku nizinu u 9. st. utjecala je i na ove krajeve. Nije sasvim sigurno, iako neka vrela tvrda da je područje župe Breške u ranom srednjem vijeku pripadalo župi Soli. Okosnicu cestovne infrastrukture još od predosmanskog srednjeg vijeka predstavljao je povijesni regionalni karavanski put Soli - Dokanj - Spomenik - Šibošnica - Čelić. U srednjovjekovnoj Bosni vinogradarstvo i nasadi vinove loze bili su zastupljeni najviše upravo u ovim krajevima. Župa Soli odlukom kralja Andrije II. oduzeta je od matične zemlje 1225. i darovana katoličkom nadbiskupu Ugrinu. Darovnica kralja Bele IV. sadrži da je bosanskom biskupu Ponsi priznata desetina u Usori, Solima, Donjim Krajima i drugim župama. Ugri su vladali područjem Majevice od 1464. do 1512. u okviru Srebreničke banovine. Od kraja 13. st. ovim krajevima djeluju franjevci.[1]

Osmanlije su zaposjele Bosnu 1463., no već je 1464. hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin protuofenzivom oslobodio ovaj dio Bosne i uspostavio vlast Hrvatsko-Ugarske. Ovdje je uspostavio Srebreničku banovinu koja je opstala do 1512., otkad počinje višestoljetna osmanska uprava i s njome iseljavanje katolika 1512., neprekidno sve do kraja 17. st. kad se drastično i povećalo. Zahvaljujući djelovanju franjevaca lpko si nemjerljivo pridonijeli duhovno i kulturno životu župe Breške, iseljavanje je ublaženo. Dolaskom osmanskih osvajača župa Breške strateški postaju važne, jer je bila veza soljanskog područja sa istočnom Hrvatskom (Slavonija) i izlazak na rijeku Savu. U osmanskim vremenima vinogradarstvo je iskorijenjeno. Područje pripada pripada Zvorničkom sandžaku, Tuzlanskom kadiluku, a Gornjotuzlanskoj nahiji.[1]

Kuće su izgrađene na iskrčenim brežuljcima, kosama i dolinskim stranama i dosta su udaljene između sebe. Očigledno je da su predci današnjih stanovnika krčili šume radi naseljavanja, odnosno sela su podignuta na krčevinama. U srednjem vijeku u 16. stoljeću Dokanj se spominje kao naselje. U Doknju se nalazi nekropola stećaka.[2]

Dolazak Austro-Ugarske znači industrijalizaciju zemlje te se zaposlilo mnogo ljudi s područja župe. Zbog velika vojnog kontingenta u Tuzli povećana je potražnja poljoprivrednih proizvoda pa se na području ove župe razvila brzo i naglo poljoprivreda. Bilo je to mirno političko razdoblje. Svjetski ratovi i španjolska gripa odnijeli su mnogo života. Socijalistička Jugoslavija donosi župi nagli porast zaposlenosti, populacijski bum. Razvoj se mnogo usporio krajem 1960-ih. Velikosrpska agresija na BiH mnogo je pridonijela iseljavanju.[1] Svibnja 1992. snage JNA i VRS granatiranjem oštetile groblje.[3]

Datoteka:Spomen obilježje hrvatskim braniteljima Doknja.jpg
Spomen obilježje hrvatskim braniteljima Doknja sa zahvalom sv. Antunu

Dokanj pripada župi Breške. Prema šematizmu franjevačke provincije Bosne Srebrene u Doknju je 1856. bilo 26 katoličkih obitelji i 251 katolik, a prema Imeniku klera i župa za 1910. godinu u Doknju je bilo 510 katolika. Izmjenom župnih granica koncem 20. stoljeća Dokanj je ostao u župi Breške. Godine 1990/91. podignuta je u Doknju filijalna crkva sv. Ilije po projektu arhitekta Zlatka Hanžeka. Akademski slikar Mladen Ivešić izradio je oltarsku sliku, postaju Križnog puta i ponuđeno mu je osmisliti interijer. Prema podacima iz 2001. godine župe Breške u Doknju je bilo 293 katoličkih obitelji s 836 katolika.[4]

Godine 2000. u Doknju se svake godine organizira manifestacija Lilanja, u povodu blagdana sv. Ilije. Središnji događaj niza aktivnosti je lilanje. Manifestaciju organizira KUD "Sveti Ilija".[5]

Kolovoza 2014. godine Dokanj je osjetio posljedice velikih poplava. Mjesni potočić Dulkerka, inače "tanak kao konac", zbog silovitog priljeva oborinskih voda s Majevice nakon trodnevnih pljuskova prerastao je u ogromnu rijeku dubine nekoliko metara i oko 10 – 20 metara širine koja je na nekim mjestima prokopala novo korito i proširila postojeće. U Solini i Doknju obilni pljusak je u malo vremena stvorio bujicu i nabujala rijeka je poplavila putnu infrastrukturu, uništila nekoliko lokalnih puteva, most prema lokalnoj crkvi, okolne pomoćne objekte, štale i prijetila ugroziti i kuće, oštetila kanalizacijsku mrežu, pojavila se klizišta. Dokanj i Brkani podno Majevice preživljavali su pravu dramu. Za razliku od poplavnog svibnja kad su ostali krajevi bojevali s klizištima i poplavama, Dokanj je prošao bez problema.[6][7]

Vodoopskrbna infrastruktura Doknja ni polovicom 2016. nije bila u potpunosti riješena.[8]

Promet

Regionalni put Tuzla – Dokanj – Spomenik – Šibošnica – Čelić.[1]

Kultura

U Doknju djeluje KUD Sveti Ilija[9] i HKŠD Dokanj.[10]

Važni vjerski objekti su rimokatolička crkva sv. Ilije, kapela Glavosijeka sv. Ivana Krstitelja[11], kapela sv. Ante te na zapadnom kraju Doknja je pravoslavna crkva Presvete Bogorodice Trojeručice. Kod kapele sv. Ante je spomen obilježje hrvatskim braniteljima Doknja.

Datoteka:Kapela - sv. Anto i spomen obilježje hrvatskim braniteljima Doknja, Dokanj.jpg
Kapela sv. Ante i spomen obilježje hrvatskim braniteljima Doknja.

Stara katolička nekropola Jarići sa stećcima, na većini kojih je reljefno usječen znak križa, ujedno je vrlo staro katoličko molitvište sa spomenutom kapelom posvećenoj Glavosijeku sv. Ivana Krstitelja.[12][13]

S obzirom na brojnost, dekorativnu i oblikovnu vrijednost, a posebno krajobrazne značajke, područje župe Breške kojoj pripada Dokanj može se označiti matičnom oblasti ovoga specifikuma kršćanskog sepulkralnog naslijeđa. Među najvažnije lokalitete sa stećcima ("mramorovima", "mađarskim grobljima") spada dokanjsko katoličko groblje, uz ona u Obodnici Gornjoj i Donjim Breškama.[1] Nekropola sa stećcima na brdu u Doknju uživa odlukom Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika BiH donesenoj n 52. sjednici 21.-23. studenoga 2011. produženi režim zaštite kulturno-povijesnih dobara za koje su ponesene peticije kojima je režim zaštite istekao u razdoblju od 30. kolovoza 2011. do 30. studenoga 2011. godine.[14]

Najstarije kulturne manifestacije ovog kraja su Listari i Lilanje. Motivirane su rađanjem prirode, proljeća i novog života i nose kultno-paganske elemente iz slavenskog perioda, na koje se poslije slilo kršćanske običajne elemente.[1]

Narodna nošnja identična je kod svih župskih područja Drenačko-brežačko-lipničko-sprečke hrvatske skupine. Zajednička osobina te nošnje jest prevlast bjeline.[1]

Gospodarstvo

cijela ova župa izrazito je blizu tradicionalnom industrijskom središtu Tuzli te je funkcionalno podređena. Uvjeti u Doknju za voćarsku proizvodnju, stočarstvo i pčelarstvo idealni su. Zadnjih godina pokušava se obnoviti uzgoj vinove loze u Doknju i Nikolićima.[1]

Šport i lovstvo

  • Bosna, nogometni klub
  • Dokanj, nogometni klub
  • Lovački dom Stara Majevica
  • Strelište Stara Majevica, kod Lovačkog doma
  • Na strelištu se održava prvenstvo grada Tuzle u gađanju glinenih golubova.[15]

Stanovništvo

Dokanj[16][17]
godina popisa 1991.[18]* 1981.[19] 1971. [20] 1961. [21]
Hrvati 994 (54,40%) 952 (88,06%) 1.141 (94,92%) 1 117 (97,81%)
Srbi 569 (31,14%) 12 (1,11%) 55 (4,57%) 23 (2,01%)
Muslimani 20 (1,09%) 24 (2,22%) 3 (0,24%)
Jugoslaveni 170 (9,30%) 78 (7,21%) 1 (0,08%)
ostali i nepoznato 74 (4,05%) 15 (1,38%) 3 (0,24%) 1 (0,08%)
ukupno 1.827 1.081 1.202 1 142

* Pripojeno Crno Blato.

1990. godine Crno Blato ušlo je u sastav Doknja (Sl.list SRBIH, 33/90).[22]

Upravna organizacija

Dokanj je danas mjesna zajednica općine Tuzle i spada u ruralno područje općine Tuzle. U njemu je 31. prosinca 2006. godine prema statističkim procjenama živjelo 2.106 stanovnika u 640 domaćinstava.[23]

Poznate osobe

Izvor

  1. ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 Hrvatska zajednica Soli Alen Matošević, časopis Gradovrh, str. 214-221, godina 2009. Brijezi i ljudi. Osvrt na (foto)monografiju Mijo Franković: Župa Breške (Ogledi o župi u riječi i slici), recenzirao prof. dr. Ivan Šarčević, uredio i napisao predgovor Franjo Martinović, Breške – Tuzla, kolovoza 2009. postavljeno listopada 2017. (pristupljeno 23. studenoga 2017.)
  2. ↑ 2,0 2,1 Issuu.com Hrvatski dom. Gradovrh, časopis za književno-jezična, društvena i prirodoznanstvena pitanja, Godište X, rujan 2013. Borjana Petrović-Vilušić: Naselja u u slivu rijeke Soline, str. 269.
  3. ↑ Srušeni i devastirani katolički objekti od nekih postrojbi JNA i VRS 1991. - 1995., str. 67. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. studenoga 2017.. http://www.slobodanpraljak.com/materijali/PUBLIKACIJE%20O%20RATU/SRUSENI%20I%20DEVASTIRANI%20KATOLICKI%20OBJEKTI%20OD%20NEKIH%20POSTROJBI%20JNA%20I%20VRS%201991.-1995/SRUSENI_I_DEVASTIRANI_KATOLICKI_OBJEKTI_OD_NEKIH_POSTROJBI_JNA_I_VRS_1991.-1995.pdf Pristupljeno 23. studenoga 2017. 
  4. ↑ Franjevački samostan Tuzla Breške (pristupljeno 25. svibnja 2017.)
  5. ↑ (boš.) Youtube, kanal RTV SLON Tradicija se nastavlja - Lilanje u Doknju - Šećernica - 25.07.2015, Datum objavljivanja: 25. srp 2015. (pristupljeno 27. svibnja 2017.)
  6. ↑ (boš.) Tuzlanski.ba Dokanj: Lokalni potočić pretvorio se u ogromnu rijeku dubine nekoliko metara (VIDEO) 8. kolovoza 2014. (pristupljeno 23. studenoga 2017.)
  7. ↑ YouTube Drama u tuzlanskim selima
  8. ↑ Tip.ba TIP/Razgovarao: Adis Jašarević: Intervju/Predsjednik GO HDZ-a Tuzla Ivica Kovačević za TIP o ‘podjeli’ grada i ugroženosti Hrvata: ‘Tuzli je potrebna promjena’ , 16. lipnja 2016. (pristupljeno 24. studenoga 2017.)
  9. ↑ (boš.) Tuzlarije S. P. : Održan koncert „U susret Božiću” 9. prosinca 2009. (pristupljeno 1. lipnja 2017.)
  10. ↑ Župa Breške fra Franjo Martinović: Dani Velike Gospe - Breške 2013. 7. kolovoza 2013. (pristupljeno 27. studenoga 2017.)
  11. ↑ Župa Breške Album Dokanj. Kapela Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja (pristupljeno 23. studenoga 2017.)
  12. ↑ Župa Breške Mijo Franković: Stećci i nekropole na području župe Breške, 11. siječnja 2009. (pristupljeno 25. studenoga 2017.)
  13. ↑ Župa Breške Mijo Franković: Stećci u župi Breške, 17. studenoga 2010. (pristupljeno 25. studenoga 2017.)
  14. ↑ Kresevo.info Nacionalni spomenici u BiH 'Nekropola na Brdu, Deževice' i 'Muzej i crkva u Fojnici' , studenoga 2011. (pristupljeno 23. studenoga 2017.)
  15. ↑ (boš.) Tuzla info Strelište Stara Majevica: Počelo prvenstvo Tuzle u gađanju glinenih golubova , 18. rujna 2016. (pristupljeno 20. studenoga 2017.)
  16. ↑ Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
  17. ↑ internet - izvor, "Popis po mjesnim zajednicama" - http://www.fzs.ba/wp-content/uploads/2016/06/nacion-po-mjesnim.pdf
  18. ↑ "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 111)". fzs.ba. http://fzs.ba/wp-content/uploads/2016/06/nacionalni-sastav-stanovnistva-po-naseljenim-mjestima-bilten-234.pdf Pristupljeno 28. travnja 2016. 
  19. ↑ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981.". stat.gov.rs. http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/G1981/pdf/G19814001.pdf Pristupljeno 28. travnja 2016. 
  20. ↑ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971.". stat.gov.rs. http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/G1971/pdf/G19714001.pdf Pristupljeno 28. travnja 2016. 
  21. ↑ "Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961.". stat.gov.rs. http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/G1961/pdf/G19614001.pdf Pristupljeno 28. travnja 2016. 
  22. ↑ "Promjene u sastavu i nazivima naselja za period 1948-1990 (str. 20)". SL. L. SRBIH, 33/90. http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/G2002/Pdf/G20026003.pdf Pristupljeno 8. svibnja 2016. 
  23. ↑ (boš.) Grad Tuzla Općina Tuzla - smjernice za upravljanje procesom ruralnog razvoja općine Tuzla. Pripremili: Kadrija Hodžić, Midhat Jašić. Tuzla, prosinca 2008. (pristupljeno 20. studenoga 2018.)
  24. ↑ Župa sv. Petra i Pavla Novo Selo - Balegovac Popis ubijenih svećenika BiH u II svjetskom ratu. Priredio: Vlado Jagustin, svećenik u Živinicama (pristupljeno 16. srpnja 2017.)
  25. ↑ Komunistickizlocini.net Vedran P./komunistickizlocini.net U Tuzli partizani likvidirali svećenike, obavijali ih u hrvatsku zastavu i po njima igrali kozaračko kolo lomeći im ruke i noge. Izvor: fra Josip Zvonimir Bošnjaković, Istrpljena vremena, Zagreb, 2013. 29. veljače 2016. (pristupljeno 16. srpnja 2017.)
  26. ↑ Župa Breške Fra Franjo Martinović: 70-ta god. fra Karla Grabovičkića 13. srpnja 2015. (pristupljeno 11. listopada 2017.)

Vanjske poveznice

v • r • u
Naseljena mjesta općine Tuzla - popis 1991.
Brđani • Breške • Breze • Brgule • Bukinje • Cerik • Cviljevina • Čaklovići Donji • Čaklovići Gornji • Čanići • Dobrnja • Dokanj • Dragunja Donja • Dragunja Gornja • Gornja Tuzla • Grabovica Donja • Grabovica Gornja • Hudeč • Husino • Kiseljak • Kolimer • Kolovrat • Konjikovići • Kosci • Kovačevo Selo • Kovačica • Krtolije • Kukovina • Lipnica • Lipnica Donja • Lipnica Gornja • Lipnica Srednja • Ljepunice • Ljubače • Marinkovići • Mihatovići • Milešići • Morančani • Mramor • Mramor Novi • Obodnica Donja • Obodnica Gornja • Orašje • Osoje • Par Selo Gornje • Pasci Donji • Pasci Gornji • Petrovice Donje • Petrovice Gornje • Plane • Pogorioci • Poljana • Potraš • Požarnica • Rapače • Rasovac • Simin Han • Snoz • Svojtina • Ševar • Šići • Šićki Brod • Tetima • Tisovac • Tuzla • Vršani
Napomena: Na popisima 1961., 1971. i 1981. godine, postojala su i naseljena mjesta: Crno Blato, Dolovi, Križani, Marina Glava, Slavinovići, Solina i Ši Selo. Ova naselja su do popisa 1991. godine ukinuta i pripojena drugim naseljenim mjestima.
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Dokanj&oldid=302676"