Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Organum

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 296274 od 5. studeni 2021. u 03:37 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)

Organum (srednjovjekovni latinski < klasični latinski organum: orgulje, glazbalo), je u glazbi skupni naziv za različite tipove višeglasja u razdoblju od kasnoga 9.stoljeća do polovice 18. stoljeća. Broj glasova koji sudjeluju u izvedbi utjecao je na naziv organuma, pa se razlikuju organum duplum (dvoglasni), triplum (troglasni) i quadruplum (četveroglasni). Najzastupljeniji su tipovi organuma paralelni i slobodni organumi. Paralelni organum obilježava usporedno kretanje dvaju glasova u intervalima kvarte, kvinte i oktave, te izrazita silabičnost. U tom je tipu organuma vodeća dionica (cantus ili vox principalis) u gornjem glasu, dok je prateći glas (vox organalis) u donjoj dionici. Kod slobodnog organuma vodeći je glas u donjoj dionici, a nad njim se poput slobodne improvizacije kreće gornji melizmatični glas. Taj tip organuma često se povezuje s načinom pjevanja u samostanu sv. Marcijala u francuskom gradu Limogesu. Primjeri najranijih organuma nalaze se u teoretskim traktatima De institutione harmonica, Ad organum faciendam, De organo i Musica enchiriadis. Najveća rukopisna zbirka organuma nastala je za uporabu u katedrali Notre-Dame u Parizu i naziva se Magnus liber organi. Najveći su majstori pariškog organuma bili Léonin i Pérotin.[1]

Izvori

Sadržaj