Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Ludwig Bauer

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 295188 od 5. studeni 2021. u 00:33 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)

Ludwig Bauer (Sisak, 1941.) hrvatski je književnik, urednik, prevoditelj. Rodio se 1941. u Sisku, diplomirao slavistiku u Zagrebu, nastavio školovanje u Pragu i Bratislavi, živio u Parizu, Londonu, Washingtonu, Beču. Živi i radi u Zagrebu. Nazivaju ga najuglednijim i najnagrađivanijim hrvatskim piscem.

Bavio se različitim zanimanjima: prevođenjem stručnih djela (među njima i prvi prijevod knjige o kibernetici na hrvatskom – J. Bober: Čovjek, stroj, društvo, Zagreb, 1967.) i beletristike; bio profesor i učitelj u Zagrebu, Londonu i Washingtonu, glavni urednik izdavačke kuće (Globus, Zagreb) i književnog časopisa (Naša knjiga, Zagreb), analitičar javnog mnijenja i propagandist, profesionalni šofer, scenarist (epizode crtanih filmova Profesor Baltazar; Televizija UN), istraživač interkulturalnih pitanja i kolumnist. Priređivao je i uređivao različite knjige (uključujući antologije, izbore školske lektire), pisao predgovore, kritike, recenzije i prikaze. Najveći dio radnoga vijeka bio je slobodni umjetnik.

Prvu književnu nagradu dobio je već kao srednjoškolac, ali tek od kraja osamdesetih godina intenzivnije se posvećuje književnom stvaralaštvu i kroz više od četvrt stoljeća objavljuje gotovo redovito barem jedan naslov godišnje.

Najzapaženije knjige:

Prvi novopovijesni (neo-historijski) roman Kratka kronika porodice Weber (prvo izdanje Sarajevo, 1990.; treće izdanje Zaprešić, 2007.) nije mogao biti objavljen 80-ih u Zagrebu zbog etikete antikomunizma; to je prvi roman koji je posvećen sudbini Nijemaca u Hrvatskoj, a vrlo direktan u osudi fašizma. Bauer, po ocu njemačkog porijekla – izražava stav da to porijeklo uključuje i cijepljenost, aktivan otpor i rezistenciju na nacizam i militantni nacionalizam. Roman je dobio 9. svibnja 1991. posljednju jugoslavensku književnu nagradu – nagradu Svjetlosti za roman godine.

Ni sljedeći Bauerov roman, Biserje za Karolinu – Sarajevo, 1997. – nije mogao izaći u Zagrebu. Isprepleten duhovitim komentarima o vrijednosti i dometima Riječi, roman pripovijeda priču o komunistessi koja se uspinje stepenicama hijerarhije da bi se na kraj opredijelila za nacionalizam za koji se nada da će joj dati više moći.

U Sarajevu je 1997. izašla i Partitura za čarobnu frulu. Roman opisuje sudbinu čovjeka u izbjeglištvu i nerazumijevanje međunarodne zajednice problema koje je stvorio rat u bivšoj Jugoslaviji. Na književnom sajmu Buch Wien bilo je rečeno da je to "najbečkiji roman novoga vremena" jer se događa u prepoznatljivom ambijentu. Roman je uvršten u deset najboljih hrvatski romana koje nezavisna komisija predlaže Ministarstvu kulture za prevođenje u inozemstvu. Objavljen je u dva izdanja na njemačkom, nedavno[kada?] na nizozemskom, a na hrvatskom je doživio sedam izdanja od koji su dva elektronička.

Roman Prevođenje lirske poezije satirični je prikaz pokušaja da se u Hrvatskoj putem kulture ožive neke tradicije iz vremena kvislinške vlasti.

Roman Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat – Zagreb, 2003. Nakon iznimno pohvalne kritike, uglavnom je prešućivan; istina da ni jedna strana u ratu nije nikada bezgrešna teško je prihvatljiva.

Roman Zapisi i vremena Nikice SlavićaZaprešić, 2007. – dokumentaristički je roman o Golom otoku, nekom vrstom jugoslavenskoga Gulaga kamo su ljudi dospijevali bez suđenja. Opis stvarnoga lika koji ni u logorskim patnjama nije odustao od svojih humanističkih uvjerenja razlog je što roman ima podnaslov Hagiografija.

Roman Patnje Antonije Brabec – Zaprešić, 2008. – posvećen je položaju emancipirane žene u socijalističkom režimu u kojem je ugrožavaju muškarci koji zloupotrebljavaju svoju političku nadređenost.

Roman Zavičaj, zaborav – Zaprešić-Osijek, 2010. – obrađuje progon nedužnih Nijemaca, pretežno Podunavskih Švaba iz Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Oni koji su sudjelovali u nacističkim zločinima na vrijeme su pobjegli pa je stradalo stanovništvo koje nije imalo razloga bježati. Taj roman najdetaljnije obrađuje odnos Slavena i Nijemaca, kako na jugoistoku Europe tako i u Češkoj. O tome je objavljena studija na njemačkom jeziku u časopisu Češke akademije znanosti Germanoslavica.

Roman Karusel – Zaprešić, 2011. – opisujući susret vremešne žene, porijeklom Njemice i Židova koji je odselio u Ameriku, obnavljanje ljubavi od prije nekoliko desetljeća ujedno opisuje rezonancije kvislinškog režima u suvremenoj Hrvatskoj.

Roman Toranj kiselih jabuka – Zaprešić, 2013. – romaneskna je stilizacija Bauerove autobiografije i njezinih refleksa u pojedinim njegovim književnim djelima.

Roman Seroquel ili Čudnovati gospodin Kubitschek – Zaprešić, 2015. – u stilizaciju suvremenoga pikarskog romana opisuje apsurdne mitologije u suvremenom društvu, ali vizionarski upozorava i na trgovinu ljudima koja će se nakon objavljivanja roman pretvoriti u val imigracije u Europu.

Među najnovijim je Bauerovim romanima roman Šoferi – Zaprešić, 2017. – u kojem je prikazana nemoć međunarodne zajednice da brzo i djelotvorno riješi krizu raspada Jugoslavije. Roman kulminira uvjerljivim svjedočanstvom žrtve Srebrenice, ali i optužbom pripadnika međunarodnih snaga od koji su gotovo svi, s izuzetkom Šveđana, opisani kao oportunisti usmjereni prvenstveno vlastitu korist.

Najnoviji je Bauerov roman distopija Muškarac u žutom kaputu – Zaprešić, 2018. – opisuje stvaranje nove države na prostoru raspada Ukrajine, i to na području Galicije i Bukovine, odnosno nekadašnje Zakarpatske Rusije. Roman (vizionarski) govori i o ulasku Kineza u Europu uvođenjem svoje tehnologije i građevinarstva. U blago satiričnom tonu pokazuje se kako je društvo spremno ponavljati iste greške kakve je već počinilo.

Pored ovih romana koje krasi izrazito angažiran humanizam, najviša estetska i etička vrijednost, a koji nude i jedinstven doživljaj čitanja i inspirativnosti, Bauer je objavio i veći broj naslova za djecu od kojih su neki postali obavezna lektira u hrvatskim i slovačkim školama.

Bauer povremeno objavljuje i poeziju.

Izvori

Sadržaj