Šiso

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 291752 od 4. studenoga 2021. u 05:58 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (no summary specified)
Skoči na:orijentacija, traži
Šiso
Perilla frutescens, purupurno obojen varijetet
Perilla frutescens, purupurno obojen varijetet
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Lamiales
Porodica: Lamiaceae
Potporodica: Nepetoideae
Tribus: Elsholtzieae
Rod: Perilla
L.
Vrsta: P. frutescens
Dvojno ime
Perilla frutescens
(L.) Britton

Šiso (Crna kopriva, šizo, lat. Perilla frutescens), ljekovita je i jestiva biljka koja raste u Indiji, Nepalu, Kini, Japanu i Koreji. Pripada u prorodicu Lamiaceae. Ljekoviti odnosno jestivi su listovi i sjemenke biljke. Kod nas se ova biljka uzgaja najčešće tek kao ukras.

Podrijetlo

Smatra se da biljka potječe iz Indije ili Kine. Udomaćila se i u Sjevernoj Americi.

Opis

Perila je jednogodišnja biljka,visine do 90 cm.Listovi su nasuprotni,do 12 cm dugi,i do 8 cm široki,ovalni,na jednoj strani zašiljeni,nazubljenog ruba.Plodovi su sitni,slični sezamu.

Kemijski sastav

Sadrži oko 25.2–25.7% lipida.[1]

Biljka proizvodi periloksin,spoj koji inibira encim ciklooksigenazu.

Od znanih kemotipova biljke spomenimo, PA (vodeća komponenta: perila aldehidi,jedino se taj koristi u kulinarstvu). Drugi su kemotipovi PK (perila keton), EK (esholcia keton), PL (perilen), PP (fenilpropanodi: miristicin, dilapiol, elemicin), C (citral) te tip bogat rosefuranom.

Perila keton je toksičan za neke životinje ,prije svega krave i konje . Ovi uzrokuju pulmonarne edeme,pojava se ponekad naziva perila toksikoza.

Oksim perilaldehida (perilartin) se u Japanu koristi kao umjetno sladilo,te je oko 2,000 puta slađi od sukroze.

Poseban okus purpurnog varijeteta biljke (šizo) posljedica je prisutnosti perila aldehida.[2]

Ljekovitost

Biljka se koristi u tradicionalnoj kineskoj i japanskoj medicini(Kampo) , i to kod astme,kašlja,prehlade i bronhitisa,te povraćanja.U sjevernoj Indiji stabljike se koriste kao analgetik i antiabortiv.[3]

Jestivost

Sasvim mladi se listovi mogu jesti kao salata,dok se stariji mogu koristiti kao začin odnosno za bojenje hrane(purpurni varijetet).Iz sjemenki se dobiva kvalitetno jestivo ulje.[3]

Dodatna literatura

  • Acton, Q. Ashton, ed. (2012). Advances in Lamiaceae Research and Application. Atlanta, GA: ScholarlyEditions. ISBN 978-1-481-63590-5.

Vanjske poveznice

Izvori

  1. Hyo-Sun Shin, in Lua error in package.lua at line 80: module 'Module:Citation/CS1/Utilities' not found., citing Tsuyuki et al. (1978)
  2. Ito, Michiho (2008). "Studies on Perilla Relating to Its Essential Oil and Taxonomy". Unutar Matsumoto, Takumi. Phytochemistry Research Progress. New York: Nova Biomedical Books. str. 13–30. ISBN 9781604562323. https://books.google.com/books?&id=l5Mo0M5CqQcC&oi=fnd&pg=PA13 
  3. 3,0 3,1 https://www.researchgate.net/publication/266144521_A_Phytopharmacological_Overview_on_Perilla_frutescens