Dubravko Škiljan (Zagreb, 31. listopada 1949. — Zagreb, 21. srpnja 2007.), hrvatski jezikoslovac i autor brojnih znanstvenih djela. Uže područje bila mu je klasična filologija i semiologija.
Životopis
U Zagrebu je završio osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1972. g. opću lingvistiku te latinski i grčki jezik s književnostima (kao dva B-predmeta), magistrirao je 1974. g. iz područja arheologije (s temom: "Grčki jezik spomenika kasnoantičke Salone"),[1] a 1976. g. obranio je doktorat (tema: "Lingvistika i dijalektika") iz opće lingvistike.
Od 1972. g. radio je kao profesor latinskog i grčkog na osnovnoj školi, od 1974. g. na Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, a od 1977. g. bio je stalno zaposlen, najprije kao asistent, a zatim kao docent (od 1977.), izvanredni profesor (1981.) i redoviti profesor (1986., ponovo izabran 1992.), na Odsjeku za opću lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U tom je razdoblju bio šef Katedre za opću lingvistiku, a nakon njihova osnivanja i šef Katedre za primijenjenu lingvistiku i Katedre za semiologiju. U jednom je mandatu obavljao dužnosti pročelnika odsjeka i prodekana za nastavu.
Od 1996. g. do 2003. g. bio je redoviti profesor lingvistike i semiologije na Institutum Studiorum Humanitatis, Fakultetu za postdiplomske humanističke studije, u Ljubljani, gdje je 1998. g. osnovao postdiplomski i doktorski studij Lingvistika govora i teorija društvene komunikacije i obavljao funkciju koordinatora studija. Opet je postao redoviti profesor na Odsjeku za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Od 1972. g. do danas objavio je oko 250 radova iz područja opće i teorijske lingvistike, povijesti lingvistike, semiologije, primijenjenje lingvistike i klasične filologije (od toga 36 u obliku knjiga ili samostalnih monografija), sudjelovao je na većem broju znanstvenih i stručnih skupova u zemlji i inozemstvu, te vodio nekoliko znanstvenih projekata u Hrvatskoj i Sloveniji. Osim redovite nastavne djelatnosti na dodiplomskim i poslijediplomskim studijima, držao je predavanja i u Pragu (CEU), Parizu (Sorbonne), Trstu (Scuola superiore per traduttori e interpreti), Sarajevu, Novom Sadu. Bio je mentor većem broju doktoranata i magistranata u Zagrebu i u Ljubljani. Svojom knjigom Mappa mundi osvojio je 2006. nagradu Kiklop.
Nakon duge i teške bolesti, umro je u Zagrebu 21. srpnja 2007.
Prijevodi
Aristofan: Aharnjani
Aristofan: Oblaci
Aristofan: Ose
Aristofan: Ptice
Boj žaba i miševa
Dionizije Tračanin: Gramatičko umijeće
Herondas: Mimijambi
Gaj Valerije Katul: Pjesme
Djela
1976. Dinamika jezičnih struktura
1980. Pogled u lingvistiku
1985. U pozadini znaka
1988. Jezična politika
1991. Kraj lingvistike?
2000. Javni jezik
2002. Govor nacije. Jezik, nacija, Hrvati
2006. Mappa mundi
2007. Vježbe iz semantike ljubavi
Izvori
- ↑ Objavljen u obliku članka 1984. u "Vjesniku za arheologiju i historiju dalmatinsku", 77 (1984) pod naslovom "La langue grecque des monuments salonitains de la basse-Antiquité, str. 265-272